ASTROLOŠKI NEPTUN – ŽUDNJA ZA RASTAPANJEM POJEDINAČNOSTI U UNIVERZALNOM JEDINSTVU

 

Budući jedna od tri nad-lične ili transcendentalne planete u astrologiji, Neptun često predstavlja poteškoću  za tumačenje u individualnoj natalnoj karti. Većina astrologa uglavnom smatra da je on jedna ne-toliko-važna planeta za pojedinca , a ako se i uzme u obzir kao značajan posmatra se kroz prizmu banalne moralnosti i sav njegov ’efekat’ svodi se na petljanje i mršenje konaca ljudskom biću u nekom njegovom nastojanju (npr. nastojanju povezanom sa nekom planetom sa kojom je Neptun u aspektu u horoskopu).

Šta je to što ’uticaje’ ove planete čini toliko negativnim, zamršenim i sa gledišta naše svakodnevice – krajnje neprijatnim i nepoželjnim?

Pokušaćemo da rasvetlimo ovaj problem u izlaganju koje sledi.

NEPTUNIJANCI U DRUŠTVU

Neptun je planeta čija simbolika je povezana sa Morem. Među astrološkim ’lutalicama’, on predstavlja arhetip svih Voda udruženih u jedno – u jednu veliku vodu, okean sveta, ka kome sve reke teku i u koji se ulivaju. Simbolično, to je onaj dublji aspekt našeg individualnog postojanja na kome to pojedinačno individualno zapravo i ne postoji – jer smo na tom nivou svi zapravo Jedno. Mali broj ljudi je u današnje vreme (a još manji broj u prošlosti) realizovao potpunu svesnost ovog nivoa (postojanja/bića); to su oni koje nazivamo Svecima, prosvetljenima, oslobođenima.

Ovi ljudi svakako nisu ’ljudi’ u tipičnom i normalnom smislu – oni su nešto izvan norme i uobičajenog poimanja, van granica onoga što nazivamo ljudskim u smislu svakodnevnih moći i ograničenja ljudskog bića.

S duge pak strane, poznata je povezanost simboličnog neptuna sa opsesivnošću, paranojom i hipohondrijom, ludilom uopšte – ukratko, psihičkim bolestima svih vrsta. Ono što je zajedničko za ove poremećene pojedince koji svoj život završavaju izolovano, u duševnim institucijama, i za mistike, svece, visoke adepte – velikane duha – jeste da i jedne i druge kao ključno karakteriše intenzivno iskustvo neke ne-vidljive stvarnosti, koje kao takvo je izrazito intimno i subjektivno i okolina ga može prosuditi samo po posledicama u ponašanju pojedinca. Razlika među njima je očigledna: dok prvi kroz svoje iskustvo ’nevidljivog’ postaju gradualno sve odstranjeniji od celine-zajednice-ostalih u okruženju, drugi su prepoznatljivi po svojoj harmoničnosti,  otvorenosti i povezanosti sa svime što jeste .

Osim pomenute dve široke kategorije, Neptun se u društvu manifestuje na još mnogo načina: on je ’sila’ koja gura onog pijanca što se tetura ulicom da opet odšeta na ’čašicu’ umesto da ode sutra na posao, ili narkomana da ponovo posegne za drogom; on je princip koji nagoni vas i mene da kad odemo kod zubara na zahvat tražimo anesteziju; on je sila koja vuče posvećenu monahinju da, odrekavši se sveta, u molitvi istrajno nalazi svoju satisfakciju, sila koja ’začarava’ umetnika dok stvara neko od svojih dela i očarava nas koji u potom delu uživamo, uvodeći nas u neki drugi svet – svet samo delimično dostupan čulima, i kome čula služe zapravo kao most, kao sredstvo, a sam je sasvim drugačiji i udaljen od njih.

Mogli bismo navesti još mnoštvo društvenih i svakodnevnih manifestacija Neptunovog principa, ali ove već pomenute će zadovoljiti u cilju razumevanja onoga što je suština i što leži u pozadini svih njih: Neptun je princip ’drugog sveta’, takvog u kome, esencijalno i za razliku od ’ovog sveta’ svakodnevice i uobičajene empirijske realnosti – nema patnje, budući granice pojedinačnosti ’tu’ olabavljene ili sasvim rastopljene.

Disolucija, rastvaranje, jedinstvo supstance – veliko More, Majka Sveta, utočište svih naših uposebljenih stvarnosti – to je ova Neptunova Stvarnost, ka kojoj prirodno svako biće teži, baš kao što svaka reka prirodno i spontano, od samog svog izviranja, teče prema moru.

IZBEGAVANJE REALNOSTI

Ako je ovo tako spontana i urođena težnja u nama, zašto onda dovodi do toliko problema, otkud sve te silne devijacije u vezi sa astrološkim Neptunom?

Devijacije i problemi koji se povezuju sa Neptunom u astrologiji obuhvataju najšire fenomene od slabosti kao takve – kao opšte tendencije osobe da podlegne nerazvijenim i ’nižim’, neharmoničnim aspektima stvarnosti i svog bića, te bude vođena njima umesto onim suprotnim – pa do raznih specifičnih formi zavisnosti, samodestruktivnih obrazaca u koje se osoba upliće, obmana (sebe i drugih), bolesti (psiholoških i fizičkih) itd.

Možemo reći da su slabost i podložnost zavisnosti glavne forme problematičnog ispoljavanja Neptuna, kao i iluzija generalno, koja najčešće postoji paralelno sa navedene dve, održavajući tako život osobe u stalnom krugu iz koga nema izlaska i u kome nema istinskog kretanja – u smislu pomaka napred, evolutivnog dinamizma.

Ono što je zajedničko svim ovim vidovima ponašanja i osobinama jeste – izbegavanje: Neptun budući princip ’nekog drugog sveta’, u devijaciji njegovog ’uticaja’ vidimo pokušaj da se  na ovaj ili onaj način nekako izbegne susret sa realnošću i da se ode u ’drugi svet’. Ali dok u zdravim manifestacijama ovaj drugi svet predstavlja prirodnu nadogradnju na ’prvi’ tj. tzv. realni svet i oni međusobno nisu u sukobu već harmoniji, jedan budući nemoguć bez drugog, u nezdravim manifestacijama Neptuna, taj drugi svet vidi se kao spas i teži mu se pristupiti kroz bekstvo iz prvog; ova uobičajena realnost pojavnog sveta svakodnevice se ne napušta budući istinski spoznata, već se od nje beži – konkretno, beži se od onih teških i bolnih njenih aspekata, kojih zapravo ima mnogo, i koji u velikoj meri sačinjavaju samu suštinu onoga što uobičajeno smatramo realnošću.

Tako, vidimo da je fenomen realnog i realnosti ono što zapravo sačinjava samu srž neptunijasnkog iskustva i principa.

Etimološki, realno znači stvarno-stvarsko, i doslovno razumljeno, mogli bismo shvatiti realno kao ono što je čulima dostupno – kao što su to npr.  stvari u svetu. Ipak, našu ljudsku realnost ne sačinjavaju samo stvari u svetu – one su samo jedan aspekt celine naše stvarnosti – i to ne njen primaran aspekt, već, slobodno možemo reći, tek posledičan – budući određenje svakog našeg iskustva dolazi iz svesti, koja po sebi još uvek nije izmerena i sagledana onako kako su to stvari i predmeti našeg čulnog iskustva.

Neptuna određujemo kao nešto drugačije od vidljive stvarnosti, i to specifično – tako drugačije da je u njemu ’stopljeno’ svo mnoštvo, da nema razlike, već je sve Jedno.

Iako ovo nije ’uobičajena stvarnost’ u kojoj većina ljudi svesno svakodnevno obitava (na koju je fokusirana naša svesna pažnja), to je neporecivo jedan vid stvarnosti. Ko može poreći da je za osobu koja halucinira ono što ona doživljava jedno verodostojno iskustvo? Možda mi ne vidimo zelenog patuljka koji je golica po tabanima i čin da se osoba kikoće bez prestanka, ali osoba ga svakako vidi i doživljava – dovoljno ’stvarno’ da mi možemo čuti njen kikot (– i čak biti podstaknuti da se i sami smejemo).

VENERA KOJA JE SAGORELA SAMU SEBE

Pitanje je dakle specifične razlike između ove čulne realnosti i realnosti koja je izvan dohvata čula.

Tako smo, od svetaca i duhovnjaka, preko ludaka,  bolesnika i zavisnika, došli do – čula. Iako je malo poznato i u astrološkoj literaturi slabo o tome pisano, Neptun u velikoj meri planeta koja se odnosi na čulnost!

Razlika između osobe koja ispoljava i živi harmonično Neptunov princip i one koja živi njegovu devijaciju jeste način na koji osoba prihvata (i dubina do koje to čini) čulnu realnost!

Jedan od aspekata čulne realnosti je zadovoljstvo i to nam je svakako lako da prihvatimo. Ali njegovo naličje je bol, i ovde se spotičemo, pokušavajući da realnost učinimo samo zadovoljstvom a da bol potpuno isključimo iz iskustva.

Principi čulnog zadovoljstva u astrologiji povezani su sa planetom Venerom i za Neptun se često kaže da zapravo predstavlja ’višu Veneru’. Venera je pre svega princip ljubavi. Ali dok u Venerinoj ljubavi postoji orjentacija ka zadovoljstvu i takvom povezivanju sa drugima koje pruža osećanje prijatnosti i udovoljava potrebama ličnosti za uživanjem, kod Neptuna je ljubav nad-lična, nesebična i univerzalna – ljubav prema onom božanskom u pojedinačnom, težnja prema večnom a ne prolaznom.

Kada posmatramo mistika u molitvi, ili umetnika u činu stvaranja, ili iskrenog ljubavnika kako se predaje voljenom u ljubavi,  ili inspirisanog propovednika za govornicom – vidimo ne mekoću i vodenastost već vatru i žestinu! U svom najuzvišenijem vidu, ljubav je totalna predaja sopstva Višem (Bogu, Apsolutu), a način kako se manifestuje ova predaja jeste snaga, vatra i žestina. Nema ničeg mlakog i mlitavog u tome! Onaj ko je svim srcem posvećen nekom Idealu kao upaljena je baklja, on gori i širi svoj plamen oko sebe, sažižući tako sve postojane forme u jedinstvo plamena.

ŽRTVA

Šta je dakle onda osnovni uzrok problema, i ono što nagoni u devijantne umesto harmonične manifestacije Neptuna u životu?

Ako bismo trebali da banalizujemo i da odgovorimo samo najjednostavnije na ovo pitanje, mogli bismo reći da je to: odustsvo spremnosti na ličnu žrtvu.

Reč žrtva imala je (i još uvek ima) brojne moralne konotacije, ali mi je ovde ne upotrebljavamo u tom smislu. Žrtvu ćemo ovde shvatiti na sledeći način: to je sposobnost razumevanja specifične veze između celine i delova, tako da postoji voljna spremnost delova da se podvrgnu dobrobiti celine.  Ova ’voljna spremnost’ iz perspektive onog pojedinačnog ograničenog dela, izgleda kao ’gubitak sebe’ ali – iz perspektive celine, zapravo je to jedini pravi dobitak sebe!

Nije svako pojedinačno svesno svoje potrebe za celovitošću i nije svako ograničeno spremno na rušenje svojih granica!

Stoga se ova ’žrtva’ uglavnom shvata i doživljava kao nešto ne-prijatno, u najmanju ruku bolno i mukotrpno, a u najgorem slučaju – nešto što treba po svaku cenu izbegavati. Epiteti dobro i loše pripisani su fenomenu i činu žrtve i opravdavani ovom ili onom ideologijom, religioznim konceptima itd.

Ali u praksi, svako od nas u izvesnom trenutku života susreće se sa pitanjem (često ne verbalno formulisanim i najčešće doživljenim kao intimno iskustvo iznutra, radije nego neki ’poziv’/pitanje od ’spolja’) – jesmo li posvećeni nečemu? Jesmo li spremni predati celinu sebe nečemu?  A to ultimativno znači : osećamo li zov ka Jednom? Jesmo li spremni žrtvovati ovo ’ja’?

To je način kako se Neptun javlja u svakome od nas pojedinačno.

Jedino od nas samih zavisi kako ćemo i koliko, ako uopšte, prepoznati ovaj zov, ovo pitanje u sebi.

Ipak, prepoznali ga ili ne, ono je stalno tu – i čini suštinsku potku naše realnosti – čini suštinsku supstancu onoga što nazivamo ljudskom stvarnošću.  

Na najbanalnijem nivou, kada ga uopšte ne prepoznajemo, nalazimo sebe gurnutim u razne vidove bolnih i teških situacija u kojima se moramo suočiti sa svojim slabostima i prihvatiti zavisnost od drugih. Dugogodišnja bolest i parazitski život na račun okoline je jedna od manifestacija duboko neosvešćene neptunovske težnje u čoveku. Mi žudimo za ljubavlju i u svakoj makar najmanjoj simpatiji i sviđanju, postoji odslik te suštinske težnje za Jednim i istinske Ljubavi u nama. No ne budući spremni da sagledamo ovu težnju u celini i da joj se svesno i voljno predamo, mi joj se dajemo malo-po-malo i dajemo se samo selektivno: prihvatamo samo ono što nam prija i svim silama izbegavamo ono što boli.

Razni obrasci vezanosti za i zavisnosti od stvari/ljudi/okolnosti mogu igrati ulogu surogata u ovoj našoj nesvesnoj tendenciji da nekako proživimo Neptuna u sebi. I ti obrasci ne odnose se samo na ’granične slučajeve’ , ludake u ustanovama, narkomane, patološke lažove itd. – ti obrasci u ogromnoj meri sačinjavaju potku svakodnevice ’običnog čoveka’, skoro svakog prosečnog pojedinca na planeti danas. Uzmimo za primer rutinsko i nesvesno svakodnevno gledanje televizije; ili posezanje za ovim-i-onim tabletama i hemijskim sredstvima kako bismo ’olakšali sebi’ stres svakodnevice; ili održavanje društvenih kontakata i ličnih odnosa koji nas istinski ne ispunjavaju ni na koji način, ali nam daju privremeni osećaj lažne sigurnosti i pripadnosti nekoj zajednici; ili naš pornografski pristup seksu: kratkotrajno zadovoljstvo u oslobađanju od napetosti, koje niti razumemo niti smo svesni njegovog dubljeg smisla ali hrlimo u njega jer na trenutak daje osećanje zadovoljstva; ili naš uobičajeni pristup hrani: kontinuirano privremeno-zadovoljenje žudnje čula ukusa za senzacijom, što eksplozivnije, što intenzivnije, da bi opet čim prođe osetili vapaj i glad – prazninu u sebi koja traži da se popuni i koja nikako ne biva zadovoljena, ma šta činili , dogod ostajemo u ovom krugu nesvesnog obrasca pukog ponovljenog odgovaranja na nagon.

Žrtva je dakle suštinski princip obrnutog pristupa stvarnosti: umesto pokušaja da izbegnemo nešto što nas boli, nešto što je neprijatno i mučno za ’ja’, ona je izbor ulaska u to i svesno iskušavanje ovog aspekta stvarnosti.

Neptun je nekakva alteracija čulne i fizičke stvarnosti, videli smo, ali takva da je sa njom neraskidivo povezana: nikako ne možemo doseći celovitost, Jedinstvo, bez prihvatanja svih aspekata stvarnosti; dogod smo u materijalnom telu, da bismo uravnoteženo i potpuno razvili Neptunov princip u sebi i iskusili ovu drugu stvarnost, ovaj ’drugi svet’ analogan raju za našu ljudsku percepciju, moramo najpre prihvatiti sva lica i naličja ovog ovde sveta, zajedno sa bolom i mukama koje on podrazumeva, i svim teškoćama koje fizičko postojanje sa sobom nosi.

SATURN KAO PUT KA URAVNOTEŽENOM NEPTUNU

Teškoće fizičkog postojanja i bol tradicionalni su astrološki atributi planete Saturn. Saturn je u ezoteričnim sistemima nazivan ’Čuvarem Praga’ i on je planeta graničnik na mnogo načina: on je poslednja od drevnih sedam golim okom vidljivih planeta, i takođe poslednja od planeta sa kojima se ličnost može identifikovati – posle Saturna slede tri nad-lične, tj. transpersonalne ili tzv.transcendentalne planete, čiji principi se ne odnose na ličnost niti pak društvo, kao zajednicu ličnosti, već na dublje aspekte stvarnosti.

Saturn je, između ostalog, u astrologiji  simbolično i sam princip materijalne stvarnosti. On predstavlja svaku formu kao takvu i posebno njenu tendenciju održivosti kroz vid krutosti; on predstavlja takođe samo Vreme, te cikličnost u najširem smislu, i time podjednako kao što predstavlja vreme – on predstavlja i kapiju za izlazak iz kruga vemena – kanal/prolaz ka nad-vremenskom, večnom.

Iz ovoga je jasno da u cilju da se uravnoteženo može ispoljiti bilo koja od tri nad-lične, transcendentalne planete, Saturn mora biti razvijen – uravnotežen i osvešćen kod pojedinca.

U praksi, i posmatrano u svetlu naše priče o Neptunu, to može označavati mnogo stvari, a mi ćemo ovde navesti samo jedan primer, kako bismo ilustrovali specifičan način važnosti ovoga.

Saturn u pojedinačnom životu simboliše puno toga, a između ostalog to je naš odnos prema autoritetima i svim društvenim strukturama generalno.

Ukoliko tokom mladosti ne razvijemo zdrav odnos prema autoritetima, koji podrazumeva prihvatanje njihove moći i uviđanje njihove važnosti kao modela po kome se ravnamo, a ujedno samostalnost naspram njih – mi zapravo nikad nećemo sami postati autoritet, u ma kom pogledu, tj. nikada nećemo doseći onu tačku zrelosti koju simbolično autoritet predstavlja. Uzmimo konkretan primer umetničkog talenta: ukoliko se on neguje kroz vid discipline, i osoba kroz obrazovanje i kontinuirani rad uči kako da, sve više rafinirano, daje oblik svojim idejama – vremenom ona postaje zreli stvaralac u pravom smislu reči. Prihvatanje forme i autoriteta/strukture ne mora biti u vidu zvaničnog akademskog školovanja; ali na ovaj ili onaj način, to prihvatanje i rad koji ono podrazumeva su nužni – inače se talenat ne može ispoljiti. Lepota zahteva čulnu formu da bi se kroz nju iskazala, a čulna forma podrazumeva izvestan vid strukture.

ZAKLJUČAK: BITI TU A NE BITI OTUDA

Hteli smo malo raspetljati mreže astrološkog Neptuna i – kakvim nas je čudnim putem ovo provelo! Počeli smo sa namerom da objasnimo probleme Neptunovog principa, a onda da bismo objasnili ovo i bolje sagledali samog Neptuna morali smo ići preko Venere i Saturna – i čak obrnuti stvari naglavačke, učiniti jedan skok – jednu žrtvu uobičajenog viđenja – i reći da je Neptun, stari Kralj mora i simbolično Velika Majka, zapravo žestina i vatreni princip! – a sve da bismo na kraju došli opet tamo odakle smo krenuli!

 Eto otvorenog vidika na veličanstvenog Neptuna u nama, te divne i sveobuhvatne težnje ka Jednom, a mi smo tako često zaglibljeni u njegovom naličju: zapetljani u sitne slabosti i zamršeni u konce svakodnevice, tanke ali lepljive i ne znamo kako se iz njih izvući.

Ali ovo putešestvije možda  ipak nije bilo uzalud. Rekli smo da je samoobmana jedan od načina kako se devijantni Neptun ispoljava; ukoliko nam je ova avantura rasvetljavanja Neptunovog principa iole pomogla da prepoznamo sebe u nekim od opisanih destruktivnih obrazaca i da čitajući primetimo neke od svojih sopstvenih zavisnosti, već smo učinili jedan korak ka oslobođenju od njih – onaj prvi i možda najvažniji: svesnost postojanja problema.

Neptunovi problemi su brojni i opsega od najbezazlenijih upetljanosti u neke destruktivne obrasce pa do ozbiljnih i teško izlečivih poremećaja duše i tela. Ali princip koji leži u pozadini je zajednički za sve njih i po sebi ne predstavlja problem, već jednu autentičnu ljudsku potrebu – toliko važnu da na specifičan način sačinjava samu suštinu ljudskog: univerzalnu Ljubav i potrebu za Jedinstvom.

Naravno, velika je razlika između duševnog bolesnika i sveca, i i jednih i drugih je procentualno na planeti veoma malo; a svi mi ostali smo negde na sredini.  Međutim, svi smo podjednako vođeni ovom univerzalnom težnjom koju Neptun simbolično predstavlja. Svi žudimo da Volimo, tako da se Ljubavi potpuno predamo i iskustveno doživimo Jedno (ma kako to intelektualno poimali i nazivali).

Ovo delimično rasvetljavanje astrološkog Neptuna i njegovih raznih aspekata može nam poslužiti kao podsticaj da zavirimo u sebe i stupimo u direktan odnos, pređemo na ’ti’ , sa ovom težnjom koja leži unutar nas.

To za početak može biti samo na trenutak, kroz ovo ili ono konkretno iskustvo u kome ćemo na kratko okrenuti svoju pažnju ka Večnom i poželeti da nadiđemo neku svoju slabost i sebičnu ličnu žudnju.  Ili pak kroz prepoznavanje nekih svoji samodestruktivnih, eskapističkih obrazaca svakodnevice i sprovođenje čvrste odluke da ih se oslobodimo.

Nije zapravo toliko važno šta ćemo konkretno uraditi, već je važno da prepoznamo i razumemo neptunovsku silu u sebi  - umesto da je projektujemo na nešto/nekoga spolja.

Ona je tu, u nama – ona je integralni deo našeg bića. I jedini put ka njenom celovitom manifestovanju jeste preko totalnog prihvatanja svega što podrazumevamo pod stvarnošću, bez izbegavanja i uz voljnost da u tome učestvujemo,  sa negovanjem kontinuirane svesnosti o Celini kao onome što nas pojedinačno određuje i vodi.

NOSCE TE IPSVM ~ spoznaj samog sebe! ~

Seminar o prognostičkoj astrologiji

seminar

OSNOVNE TEHNIKE PROGNOSTIČKE ASTROLOGIJE

predavač

Danica Janković

Novi Sad, Beograd

CILJ SEMINARA JE DA POLAZNICI STEKNU ZNANJE IZ OBLASTI ASTROLOŠKE PROGNOSTIKE I SPOSOBNOST SAMOSTALNOG ASTRO-PROGNOZIRANJA.

UVODNO O ASTRO-PROGNOSTICI

- Šta je astrološka prognostika i čemu može da služi (domet i smisao astroloških predikcija)

- Kratki pregled tehnika koje ćemo proučiti i objašnjenje zašto baš njih upotrebljavamo:

*Tranziti i posebno tranziti društvenih i transcendentalnih planeta

*Sideralni Solarni Povratak (SSR) i povezane tehnike

*Sekundarne progresije natalnog horoskopa

TRANZITI

- Uvodno o tranzitima

- Tranziti društvenih i transcendentalnih planeta kao pokazatelji individualnih ciklusa razvoja

  - Smernice za tumačenje svakog od pojedinih tranzitnih uticaja ovih planeta

- Pitanja i odgovori o tranzitima

SIDERALNI SOLARNI POVRATAK

- Uvodno o Solarnom Povratku: kakva je ovo karta i šta nam pokazuje;

razlika između tropskog i sideralnog Solarnog Povratka i razlog upotrebe sideralnog

- Tumačenje karte Sideralnog Solarnog Povratka

- Dodatne tehnike u okviru analize Sideralnog Solarnog Povratka

- Pitanja i odgovori o SSR-u

SEKUNDARNE PROGRESIJE

- Uvodno o tehnici Sekundarnih progresija

- Tumačenje astroloških faktora Sekundarnih progresija                                                            

- Pitanja i odgovori o Sekundarnim progresijama

SINTEZA

- Pregled pređenih tehnika kroz analizu karata poznatih ličnosti (odabranih važnih događaja u njihovom životu)

- Pitanja i odgovori

-----------------------------

predviđeno vreme trajanje seminara (sa pauzama) je oko 5h

radi se u malim grupama.

za sve dodatne informacije i prijavljivanje zainteresovani se mogu javiti predavaču 
na tel 061 697 555 9 ili mailom na astrouniverzum@gmail.com

***********
NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

About ASTROLOGICAL PLANETARY ASPECTS, and THE ANGULARITY

[ this text has been written in June 2022, and published originally

as an article for the Siderallia FB page;
I’ve decided to post it here -- with only a very slight edit -- as a replacement for one of the, now deleted, much older texts, so that the article’s contents also is available, and can be more easily referenced, here on the blog  --- D. ]

Re: ASTROLOGICAL PLANETARY ASPECTS, and THE ANGULARITY

When we think of ASPECTS in Astrology, we most usually tend to perceive them as functions of "division of the circle by a number": an opposition is division by 2, a trine division by 3, a square division by 4, and so forth.

What's being attempted to be described in this way, though is: the relationship, in terms of their peculiar position within the space-time continuum, between two (or more) celestial bodies, and in specific, those bodies which we clearly perceive to be moving faster than the others, and in a rhythmic manner, which we call the "astrological planets" (the Sun and the Moon, although not planets, also belong here).

These relationships are an *ongoingly moving phenomenon*.

At each moment when we look at the sky, and draw an astrological map of planetary positions, we are looking at an instance which is a *phase* in a *process* that is ongoing, with its phases gradually “sliding” from one into the next, and is continuous.

The easiest way to understand this is by observing the Phases of the Moon: from one to another moment of the two Lights coming together, we see a process of them coming to be at gradually shifting distance between each other along the Ecliptic; at each moment, they are in an "aspect" - there is a relationship between them which can be defined in terms of their angular separation within the 360 degrees of a circle.

The Ecliptic itself, though, is not a circle. This is a belt-like *zone*, a region-area, within the whole of the visible space-time continuum which we see and call "the sky" from the perspective of observing from Earth. At each and every moment, every body within the whole of this continuum, with those factors we see within the Zodiac-zone, is *in motion*; the mutual relationships in terms of positions between one another are continually in motion.

To use the example with the planets: each time a given pair of planets comes to be conjunct, which is: they come together, and we map this by determining at what degree, of the 360 degrees used for observation, is this meeting happening, this *exact same* event has not happened ever before nor will it be repeated ever again: all the other bodies are also constantly in motion, their positions (measurable relative to a given reference frame we use for observation; Ecliptic, for planets, as the central reference) are ongoingly changing, and a meeting of this kind that we call a planetary conjunction, although it's the meeting of the same two bodies (and even if it be at the same degree of the Zodiac) is each time it comes to be, as a celestial event, both: a moment-phase of an ongoing Process, and an entirely New and Unique occurrence - such that neither ever happened before, nor will it happen as exactly "the same" ever again.

The 360 degrees of the circle are the most useful, most practically convenient way for us to utilize to measure and represent to our minds this space-time area, this "belt-region" of the sky, that we call the Zodiac.

Each degree-area of this celestial zone has its own unique *quality*, as well as each star within the whole of the zone (as within the whole of observable Universe) has its own unique *quality*.

By long-term observations, we have noticed that the areas which are, within our reference-measurement-framework of 360 degrees, each 30 degrees wide, have a certain "group quality" to them.

When an astrological planet (say, the Moon or the Sun) comes to pass 'through' the zone which we've named as such-and-such Zodiac constellation, through long observation we've come to be noticing certain recognizable patterns in relation to the *nature*, or *quality* of this particular zone. This, over time, enabled us to, via observation and making notes, formulate a collection of *verbal imagery*, distinguishing a certain cluster of words and mental-concepts which serve as descriptor for each such particular zone.

The stars themselves also move, as does our Solar system, within which we are and observe, as we travel together with our Sun through the space-time-continuum; but from our human perspective on Earth, the motion of the stars is so slow, that we've come to call them "fixed stars", and in the practical way of approaching the science of Astrology we pay the most attention to the bodies which we see are moving rather quickly, the "planets" ( - as I said, when we speak of Astrological planets, the Sun & the Moon are here included).

When we observe this motion of planets in reference to each other, measured along the Ecliptic in the way that it's most practical for us to represent it, as a belt-zone of 360 degrees, we see that there is a *rhythm*:

in terms of our earth-point-of-view measured days and nights, the planetary mutual meetings, and the different phases within their process of moving between one and the next such "meeting", happen in a way that is harmonious, akin to a musical "beat": the Soli-Lunar period is about 28 days long, the planet Jupiter takes about 12 years to complete one full period of motion, measured from an its one given position-on-the-Ecliptic until the next time it visits again this "location"; Saturn takes about 29.5 years for the same movement, and so forth.

Each planetary body has its own rhythm, and this we can measure in reference of two planets coming together to meet each-other, which itself is happening within the reference to the starry-backdrop area of the Zodiac.

So, when we say that two planets are "in aspect", we by this infer that there is a *peculiar relationship* between them - within their ongoing motion that is a sequence-of-phases, which *gradually* are moving-from-one-into-the-next, transpiring during one single period (a "beat-unit" of a given planetary pair), and for which we can use 360 degrees to define each as a "new step" in this *ongoing process*, from every instance of their meeting till the next.

We've come to learn, by observation, that some of the phases are practically "more important", i.e. have properties that we can more directly discern as "having such-and-such quality to them"; and we've been calling these specific phases by names of *astrological aspects*: a conjunction, a sextile, a square, a trine, an opposition (etc.).

The *quality*, the nature of these Aspects, is not rooted in or intrinsically defined by what the measurement tool of division-of-circle-by-a-number exists to represent to us; each phase has its peculiar quality, and the measurement-tool of division of circle (the use of the 360 degrees of the circle itself, as such) is merely that - a tool, a way to *represent* that which itself is a unique quality of peculiar ongoing, dynamic relationship between two bodies, during their moving through the time-space continuum, as we observe them at one or another given instance within & during what is a *continual process*.

********************

What we call in Astrology "the ANGULARITY" denotes the specific position of planets within the framework-perspective of the Cube of Space:

From a given fixed reference-position on the surface of Earth, we can say that there are 6 differentiated "zones" or directions of the whole of space around us: in front of the observer, behind the observer, on the left and on the right of observer, the below, and the above.

The easiest way to imagine this is to visualize three circle-lines which are intersecting mutually, in the three-dimensional space around one (with the observer as its center), with each of these circle-lines cross-meeting the other at exactly 90 degrees angle.

This is a practical way to measure the sphere of the three-dimensional space which we perceive around us, with ourselves at the center of such sphere-grid, as we stand at some given location on Earth.

The position of planets aligned-with the six points where these three circle-lines thus mutually intersect, specifically with one of them being the Prime Vertical and the other two crossing it at 90* each, is called "Angularity". In practice, we have come to learn that the instances of a planet being at such a position in the space is useful to observe; these "Angle zones" have shown themselves to function in a way which focalizes, or emphasizes, a given planetary ergie (principle, the intrinsic quality, related to & represented by an astrological planet); they are also known as "zones of expressibility".

This measurement of planetary positions serves to show their location within the framework of the three-circled-grid of the Cube of Space.

Where they are at the given moment in relationship to the starry-sky (Zodiac), and in what phase each pair of planets is, within the ongoing moving-relationship of each pair's unique "period", is, for this peculiar kind of observation, in practical terms fully irrelevant.

This phenomenon of planetary proximity to or distance from Angles has also been referred to as planetary "mundane position" in a given chart.

As of recently, there's been increasingly more talk about and attention given to what is called "mundane aspects":

when, measured along the framework-reference of the described three-circles-intersecting, there's an angular distance between two (or more planets) which, in number of degrees of arc, corresponds to one of the three peculiar angular distances we've observed in a phase-of-period between two planets as significant - the conjunction, square and opposition - this has come to be called "a mundane aspect".

Understanding the underlying natural processes, and the different observation-perspective-frameworks (with the related mechanisms-of-measurement applied) makes it simple and easy to See what otherwise is getting to seem more & more complex, "esoteric" and rather obscure, within the terms & methods used by the contemporary Astrologers.

There really isn't such a thing as a "mundane aspect"; when two (or more) planets occupy the angular zones, or we can see them as 90 or 180 degrees away from each other within the "mundane framework" reference-perspective, the current actual angular phase of the ongoing-process of their mutual relationship may or may not be accurately denoted by that same symbol/term/degree-number used which is being applied to them within the Mundane-framework measurements of their positions.

The word "aspect" here is perceived not as a term denoting a phase-moment of the continual, ongoing and rhythmical-in-nature *process* of mutual dynamic of Relationship between two astrological planets, but as something existing "solely on Earth" ("popping up" and "disappearing" from existence exclusively *relative to a person's particular location on Earth's surface at a given moment*), independent from and unrelated to the actuality of the continuity of planetary-relationship dynamics as it is within the observable celestial-framework in the sky.

(... It is interesting to see how in this recent development in practice of the usage of words, and directions of movement of what-&-how of astrological methods and observations, we see a new fractal-mirroring, a thread-tendency, of that same process and direction of motion which many centuries ago has diverted the Vital Stream-movement of the ancient Celestial Science, the Astro-Logy, bringing it to become "divorced from the stars", by turning it into something bound to the four discernable moments of Earth's own periodic rotation around the Sun, in specific, the four climate-seasons of the Northern hemisphere, and consequently, bringing the pure vitality of this authentic scientific Stream to get sinking deeper and deeper into the mud of obscurity and dysfunctionality ... until the mid-Twentieth century, when one --- born-with Sun-Moon, Uranus-Sedna, Uranus-Eris & Mercury-Eris as the-closest four of the tightest-orbed five planetary inter-aspects in his chart! --- observant- human's open heart and mind received the information that *it IS about the Stars!*, the roots of the Science have been revealed anew, and the Stream itself started moving in a re-vitalized manner ...)

We can understand and use the Angularity phenomenon, without any need to, in this process, get into "divorcing astrology from the stars".

It is when some given set of regularly-used tool-charts starts to show as obviously not-accurate-enough, not providing precise and reliable information as it's expected to, and with consistency, that there arises a tendency of coming up with more and more "add-ons", an increasing complexity of additional techniques-within-techniques, together with greater and greater reliance on broad generalizations, and tendency toward basing the whole methodology on "statistical information" rather than Observation - all in order to somehow get to explain-away, and "prove" the non-accurate-enough, lacking precision and non-reliable upon techniques as "absolutely accurate" and "indisputably working", in the face of life itself and experience bringing over time more and more evidence to the contrary.

For a fully-functional practical approach to the occurrence of *simultaneous Angularity of multiple planets* in a chart (including the specific angular distance within this framework, which now are being lumped under the term "mundane aspects"), we simply need to:

be aware of what is implied by the term "proximity to Angles", along with having the most basic knowledge of the planetary principles themselves, thus included.

A planet on or very-close to an Angle in practical sense denotes: the ergie/astrological-principle represented by this planet is being *focalized*:

the principles, processes, individual needs, and various things and occurrences represented by this planet play a prominent role, are being In-the-focus, or Highlighted, throughout the events and, generally, phenomena of experience to which the given chart pertains.

When a grouping of two or more planets is being thus positioned, it becomes easy to grasp the core picture and accurately verbally formulate the essential message thus conveyed (and give clear and concise predictions, if it's a predictive-technique chart), by merely:

---> sorting out the focalized factors via what's-closest-to-Angle among them, and what's-further-away, along with

---> paying proper attention to what peculiar, *exact grouping of factors* is it that we're looking at here.

(Whether it is a Nativity kind of chart, or a Period chart, will affect the number of layers thus accounted for - the Return charts requiring to consider both the planets in this chart itself, and the positions of the Natal-chart planets within this framework of Angles of the Period chart;

but this is a matter of number of layers, and of knowing "what is from where"; it does not affect the simple, basic how-to of interpretation-approach to the Angularity; all the potential confusion, arising from the occurrence of a large number of factors coming to be thus clustered, is easily avoided by simply being aware which of these focalized planets are "transiting", i.e. from the Return chart itself, and which are the factors from within the Natal chart.)

 

*************************************************

NOSCE TE IPSVM

                                                                   ~ Know Thyself! ~

analiza natalne karte - Herman Hesse, pisac

imamo sreće da posedujemo podatke rejtinga AA[1] za rođenje ovog izvanrednog pisca.

detalji o ovoj ili onoj trivijalnosti iz piščevog života nemaju nikakve vrednosti u našem razmatranju, i umesto da čeprkamo po karti tragajući za tako nečim, treba se radije osvrnuti na opšte strane i one suštinske faktore njegovog rada i života i pokušati na novi način razumeti to kroz prizmu astrološke simbolike.

zato ću se u ovoj analizi orjentisati samo na najvažnije osobine ličnosti i života koje su oslikane natalom, a koje se mogu videti već iz najjednostavnijeg posmatranja položaja Svetala u sazvežđima, Ugaonosti planeta i najjačim aspektima u horoskopu

Sunce je u sazvežđu Blizanaca a Merkur je, zajedno sa Saturnom, snažno ugaona planeta (udaljen 02°29’ od zapadnog horizonta) – vidimo mislioca, nemirni duh željan istraživanja, putnika i prenosnika informacija. reči, na ovaj ili onaj način, su njegovo glavno ’oružje’ i osnovno sredstvo interakcije sa svetom.

Saturn i Merkur u snažnom aspektu kvadrata i na uglovima govore o velikoj sposobnosti koncentracije i njegovoj orjentaciji ka dubljim temama. racionalni um sa ovim aspektom spontano teži da se fokusira u Jedno i da ide u dubinu; meditacija i duboke ozbiljne studije obeležavaju život na intelektualnom nivou; trajne vrednosti, koje prevazilaze lično i privremeno/savremeno i koje su bazirane na dubljim sve-ljudskim arhe-strukturama dublje psihe zaokupljaju ovaj um. ovaj aspekt budući snažno na Uglovima, vidimo da je u pitanju osoba koja upravo kroz ove svoje osobina odabira da se samoizrazi u svetu, gradeći kroz takav rad svoj specifičan put u životu.

kombinacija Sunce-MC-ugaone planete najdirektnije ukazuje na adekvatan životni poziv/zanimanje osobe, i ovde imamo trostruku pojavu Merkura u sva tri faktora:

kao što je rečeno, Sunce je u Blizancima, Merkura nalazimo u bliskoj konjukciji sa Uglom (i podržanog Saturnom), a treći činilac koji ukazuje na najadekvatnije zanimanje - MC  - je u Devici.

i slobodno bismo mogli reći da je uspešnost ovog čoveka povezana ne toliko sa faktorom sreće ili sudbine, koliko sa činjenicom da je prepoznao i svesno odabrao svoj pravi poziv!

osim Uglova, bacamo pogled na Verteks da bismo uočili suptilnije faktore koji motivišu neki dominantan tip ponašanja osobe – i nalazimo Verteks u egzaktnom aspektu sa Kironom, i nešto širem sa Neptunom: nesvesna motivacija njegovog rada bila je da podučava (Kiron) i to je činio budeći usnule mistične težnje i najdublje duhovne ideale kod ljudi (Neptun). i zaista, ako sagledamo njegova dela u celini, možemo primetiti kako tiho ali nesumnjivo zrače upravo ovom bojom; on je tihi učitelj, koji nenametljivo gura čitaoca ka sebi samom, ka preispitivanju sebe i kretanje putem samospoznaje. Sidarta, Igra staklenih perli, Stepski vuk, Narcis i Zlatousti su naglašeno dela ovog tipa; ali ovo se provlači u svim njegovim delima. jedna mistička nota i sjaj, nesvojstveni Merkuru niti Saturnu, ovde izlaze na videlo: snažna žudnja za Sveobuhvatnim i Jedinstvom, neptunovska ljubav (egzaltirana Venera u Ribama) prema Idealu iznad svake ljudske i lične forme, Umetnost i Intuicija kao načini dolaska do Univerzalnog i više Istine.

Mesec je u Ribama; mi kao čitaoci njegovih dela svakako ne možemo biti toliko u stanju da prepoznamo ovaj njegov aspekt ličnosti – kako je on sam iznutra i potpuno automatski, nesvesno, doživljavao stvarnost, gradio obrasce ponašanja i usvajao navike -  koliko su to mogli direktno videti njegovi neposredno-ga-okružujući savremenici i generalno ljudi sa kojima je kontaktirao. međutim, odraz ovoga u njemu provlači se (kao specifična refleksija svetlosti njegovog Sunca) kroz dela na način kako se provlače lične, autobigrafske činjenice upletene u likove i dešavanja njegovih romana, i svi oni detalji koji oslikavaju autorov lični pristup svakodnevici u nagonskom smislu. Ribe ovde govore o ogromnoj dubini u načinu spontanog prijema iskustava; snažna intuicija i bezgranična moć imaginacije karakterišu njegovu podsvesnu strukturu psihe; nagoni su obojeni Lepotom , rafinirani (Ribe - Venerina egzaltacija; a Mesec je uz to aspektovan od Venere) i produhovljeni (najjači aspekt Meseca je sa Jupiterom – orbisa svega 01° 03’).

u njegovim delima ovo prepoznajemo u načinu kako tka svoje priče i u potrazi za sopstvom kao dominantnom temom svih dešavanja i avantura glavnih junaka. neptunovska žeđ za samim putovanjem kao takvim, samom kretanju-ka ka Idealu napaja se Lepotom (što je karakteristično opisano u liku Zlatoustog, ali takođe i u samoj suštini Igre staklenih perli – harmonija budući ono što je najuzvišenije i kroz šta glavni karakter proživljava svoje preobražaje, i biva iniciran u sve dublje razumevanje sebe i Univerzuma) i Ljubavlju prema uvek Višem, uvek Boljem[2]. slikama koje bira da nam prikaže i načinom kako ih opisujee, on nas svojim delima podučava i lagano vodi ka tome da se i sami okrenemo ka sebi, pogledamo dublje u ono što zovemo ’ja’ i da se, specifično, u tom pravcu pokrenemo inspirisani Lepotom i Ljubavlju.

na kraju, bacimo pogled na to šta kaže najjači aspekt natala – ako ga ima, ili grupa istih, ukoliko je to slučaj.

vidimo da je najjači aspekt egzaktni sekstil Merkura i Urana (orbisa 00°18’), koji je deo značajne aspektne strukture Merkur-Saturn-Uran-MC.

ovo nam ukazuje na progresivnu, ka budućnosti, novom i još neistraženom orjentisanost autora i njegovog celokupnog dela. Merkur je trostruko naglašen kao vladajuća planeta horoskopa, i uticaj Urana oslikava njegovo delo i celinu traga koji je ostavio kao takvo da nadahnuto višim Genijem, originalno,  oslobodilačko, obeleženo težnjom ka Istini i Individuaciji pojedinca.

cela ova aspektna struktura daje nam neporecivu sliku jednog pisca-autora-intelektualca (Merkur i Saturn budući ugaoni, a MC u Devici) koji je svojim radom prodirao u duboke i trajne istine, ukazujući na bezvremenske vrednosti za čoveka (Saturn) – i koji je konstantno bio orjentisan na samog Čoveka (Uran), inspirisan željom da probudi –aktivira ono najviše u njemu.

u zaključku, možemo sa sigurnošću reći da sve u svemu, pred sobom imamo horoskop jednog dubokog mislioca, filantropa, učitelja,  umetnika i specifičnog mistika (neptunosvki tonovi u horoskopu, posebno sam Mesec u Ribama).

sve od ranog Dvadesetog veka (kada počinje njegov spisalački rad) pa do danas, svojim delima on je podsticao, i još uvek to čini, generacije -posebno mladih - ljudi da se osvrnu na unutrašnji glas intuicije u sebi i usude se razvijati ga,  u svetu gde tehnološki i racionalno-naučni edukativni sistem i pristup životu zadobijaju dominantnu ulogu, da se usude na to  – bilo kroz umetnost ili neki duhovni sistem ili samoodabrani i samoodređeni način svesnog koračanja ka Individuaciji – paralelno, zajedno sa onim što zovemo zdrav razum i glas intelekta, suptilno ukazujući čitaocu na univerzalnu težnju ka ostvarenju čoveka kao duhovnog bića (potreba za Božanskim kao inherentna odrednica Ljudskog) i izvor najviših ljudskih potencijala u ovoj težnji.

Sledite ovo!, tiho nam uzvikuje Hese u svojim knjigama; sve druge težnje i ideali su prolazni, bez ovog Jednog centralnog posve bezvredni.

---

[1] vidi detalje o rejtingu podataka ovde: http://www.astro.com/astro-databank/Help:RR

[2] svi Heseovi romani spadaju u tzv. Bildungsroman tip književnih dela, čija je glavna karakteristika to što glavni junak biva prikazan kako kroz iskustva raste i napreduje ka većoj usklađenosti sa sobom i većem stepenu svesti

 **********

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samoga sebe! ~

o tome ''kako astrologija radi''

što se tiče toga ''kako'' astrologija ''radi'' - greška kako raznih akademskih krugova, tako i samih astrologa do sada u pokušaju razjašnjavanja ovoga je što su pokušavali dokazati nekakav ''uticaj'' nebeskih tela na zemaljske okolnosti u doslovnom, materijalističkom smislu.

a astrologija se zapravo uopšte ne bavi ovime!

možda bi bilo najispravnije reći da je ona divinacijski sistem koji koristi jedan izvestan broj međusobno povezanih simbola (12 zodijačkih jata=Sazvežđa ekliptike, 10 planeta + nekoliko manjih tela našeg solarnog sistema, set od 3 modaliteta + 4 osnovna 'elementa'; 12 'zemaljskih kuća' koje su projekcija sfere neba na kružnicu, u jednoj ravni i prostorna podela te kružnice... - ovo je sve uprošćeno rečeno, naravno, dato kao najosnovnija informacija) i njima oslikava raznolike veze i odnose koje postoje na relaciji Makrokosmos-Mikrokosmos.

 astrologija 'radi' po principu zakona sinhroniciteta, odnosno 'neuzročne povezanosti', da upotrebim Jungov termin. ili, ako je to nekome bliže, na principu Hermesovog zakona ''Kako gore, tako dole; a kako dole, tako gore''. analogije su primarna logika, što se tiče metodike astrološke teorije.

pojam 'astrologija' je jako širok  i često ljudi pod time u razgovoru podrazumevaju različite stvari, pa dolazi do zabune. postoji I)astrološka teorija i II)sa njom povezana astrološka praksa, a to znači empirijski podaci o vidu ''veze'' ili drugačije rečeno ''srodnosti priroda'' nekih fenomena u skladu sa astrološkom teorijom; a u okviru prakse postoji 1)''baratanje'' simbolima i 2)tumačenje simbola (= prevođenje na uobičajeni govorni jezik ljudi). svako ko želi da dublje  shvati šta je astrologija (a verujem da bez takvog shvatanja ne bi ni bilo osnove za valjanu kritiku) morao biti upoznat sa svim ovim 'slojevima' astrološkog fenomena. 

 ................................

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

neki korisni linkovi

na netu skoro da nema izvora o zapadnoj Sideralnoj vrednih pomena, pa ove retke dragulje zato vredi istaći:

http://solunars.org/ovo je projekat Džima Ešelmana (James Eshelman), autora knjiga "Tumačenje solarnog povratka" (kod nas je prevedeno u izdanju Dečijih Novina; naziv originala "Interpreting Solar Returns"), "The New Instant Astrologer" (nije prevedeno na srpski) i mnogih drugih.
sa ovim sajtom povezan je i forum posvećen razvoju zapadne Sideralne Astrologije - pravo mesto za one koji bi da kroz studiranje materijala datog na forumu i razgovore sa drugim sideralnim istraživačima i astrolozima dublje zađu u S.A.: http://solunars.net/index


http://home.comcast.net/~siderealwest/biblio.htm
ovo je bibliografija raznih dela na temu Sideralne Astrologije na Zapadu.
od navedenih autora i dela,  posebno preporučujem:
Cyril Fagan, Astrological Origins
Cyril Fagan & B.R.Firebrace, Primer of Sidereal
James Eshelman & Tom Stanton, The new instant astrologer
James Eshelman, The Sidereal Handbook
Cyril Fagan, Zodiacs Old and New
Rupert Gleadow, The Origin of the Zodiac
Garth Allen, Taking the Kids Gloves off Astrology

http://siderealist.com/
manje stručno i više popularno orjentisan sajt posvećen Zapadnoj Sideralnoj Astrologiji. možete pronaći opise karaktera za Sunce u svakom od sazvežđa, sa primerima poznatih ličnosti rođenih pod dotičnim zvezdanim jatom, kao i mnoštvo drugih zanimljivih tekstova.

 http://members.westnet.com.au/Gary-David-Thompson/page8.html#Astrology
"Studies of Occidental Constellations and Star Names to the Classical Period: an Annotated Bibliography"
daje linkove do raznih izvora i naučnih studija za one koji bi da se ozbiljnije pozabave istorijom ljudskog posmatranja i obeležavanja Sazvežđa i zvezdanih imena





**************

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

’Šta’ sam ja u horoskopu i da li / zašto bi to uopšte bilo važno? - IV deo

IV deo

simbolika Sazvežđa – naznake za tumačenje:

Ovan:

borbenost, prodor, neposrednost, konkretno iskušavanje stvarnosti, praktičnost, izvršiteljska sposobnost, nestrpljenje, naglost, nasrttljivost; traga za izazovima – kako bi prvi prodro u Novo; potreba da se bude glavni...

vladajuća planeta: Mars, egzaltirana planeta : Sunce,  po savremenoj atribuciji i Pluton

Bik:

smirenost, čulnost, umetnički duh, senzualnost i senzitivnost, orjentisanost ka zadovoljstvima u životu, odnosima sa drugima i posebno pronalaženju trajnog emotivnog partnerstva; ljubav ka jednostavnim stvarima, težnja ka lepoti u svakom smislu...

vladajuća planeta: Venera, egzaltirana planeta : Mesec

Blizanci:

unutrašnji nemir u stalnoj potrazi za znanjem; pričljivost i orjentisanost ka razmeni informacija; misaonost kao opšta osobina; trgovina, putovanja; okretnost te uklopivost u sve društvene situacije; ljubav prema učenju i podučavanju...

vladajuća planeta: Merkur (nema egzaltirane planete)

Rak:

ogledalska priroda, orjentisana ka refleksiranju okoline, veoma nežnih i dubokih osećanja, umetnički nadarena; otvorenost ka drugima u toplom, majčinskom smislu, težnja ka negovanju i brizi, osnivanju ’gnezda’ itd.

vladajuća ’planeta’: Mesec, egzaltirana planeta: Jupiter

Lav:

sjajeća-zračeća priroda, orjentisana ka centriranosti u najširem smislu; snaga, vitalnost, volja; kreativnost u smislu pokretačke, inicijatorske snage; grandioznost u nastupu i pompa u pristupu svetu, dramatičnost u doživljavanju stvari, kraljevskost...

vladajuća ’planeta’: Sunce  (nema egzaltirane planete)

Devica:

teži usmerenosti na Jedno u mnoštvu iskustvenog toka, posvećena, orjentisana ka održavanju čistoće (mentalno, emotivno, fizički); rafinirana, intelektualna, praktična, volje okrenute ka pročišćavanju i uravnotežavanju okoline kroz služenje i pomaganje...

vladajuća planeta: Merkur, egzaltirana planeta: Merkur

Vaga:

teži ravnoteži, volja orjentisana ka balansiranju suprostvaljenih fenomena kroz umno sagledavanje i dubinsko razumevanje njihove prirode; najadekvatnije nalazi svoju funkciju u okviru društva kroz posao u kome treba puno komunicirati sa ljudima; izvrsna u odnosima jedan-na-jedan, premda odlična i u javnim nastupima; umetnički nadarena; duboka potreba za Mirom kao vodeći motiv svih borbi i svih akcija generalno...

vladajuća planeta: Venera, egzaltirana planeta: Saturn

Škorpija:

teži prodoru u tamnu stranu stvari, borbi i suočavanju sa Smrću kroz sva iskustva Života; hrabrost, ratnički duh, život usmeren ka traženju suštine, filozofska dubina uma, vatreni nemir osećanja...

vladajuća planeta: Mars, Pluton; egzaltirana planeta: Uran (savremena atribucija, po tradicionalnoj nema)

Strelac:

okrenutost Najvišem, u društvenom, intelektualnom, duhovnom itd pogledu – izabiranje jednog cilja i usredsređenost ka njemu mirnim koracima tokom dugo vremena, do postignuća (retko koji Strelac ne ostvari svoj društveni cilj); avanturizam u smislu uživanja u izazovima (ne kao fasciniranost novim, već kao pobuđenost teškoćom zadatka/ daljinom Cilja) ...

vladajuća planeta: Jupiter  (nema egzaltirane planete)

Jarac:

zasnivajuće-orjentisana volja; graditeljstvo, rad, stabilnost težnji; interesovanje ka misterijama, poznavanju Čoveka i Ljudskog kroz razumevanje prošlosti, korena, prirodnih nauka itd.; zanimanje za mistične, okultne, duhovne teme; nezavisan um koji se oslanja na sopstveni rad-istraživanje a ne važeće dogme, ali ipak snažna vezanost za tradiciju i sopstveni put ne pronalazi u radikalno novom već kao nastavljač neke postojeće ’linije’ nasleđa...

vladajuća planeta: Saturn; egzaltirana planeta: Mars

Vodolija:

orjentisanost ka Ljudima i Ljudskom u najširem smislu; potreba za Slobodom motiviše sve akcije; duh vođen žudnjom za znanjem (koje treba da oslobodi!); naučni um, osećanja stabilna ali izražavaju se na ne-uobičajen način, zato često ’otpadnik’ od društva (tj. od ’mainstream’ morala, mišljenja, javnog mnjenja  itd); originalnost, kreativnost, orjentacija ka budućem...

vladajuća planeta: Uran; egzaltirana planeta: Neptun (savremena atribucija, po tradicionalnoj nema)

Ribe:

senzitivna, umetnička priroda, duboka osećanja, potreba za pronalaženjem jednog Ideala koji će se u život slediti; ’lutajuća’ nastrojenost u smislu žeđi za što većom raznolikošću iskustva; tendencija vezivanju (za konkretne osobe, situacije, mesta, supstance itd) i razvijanju nezdravih odnosa, boemska duša...

vladajuća planeta: Neptun; egzaltirana planeta: Venera

************

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~