kratka tumačenja horoskopa

 Tokom letnjih meseci, na blogu siderallia.blogspot.com dva puta mesečno davaću kratko tumačenje natala ili godišnjih prognoza onima koji se za to jave.
Ukoliko ste zainteresovani, pišite mi sa svojim podacima rođenja i naznakom koje tumačenje želite; na blogu će biti objavljena astrološka karta/karte, vaš pseudonim ili ime, i tumačenje, tako da možete komentarisati, postaviti dodatna pitanja, itd.

 *************

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

PRIVATNI ČASOVI ZAPADNE SIDERALNE ASTROLOGIJE

Sideralna astrologija nije nimalo nova, to je zapravo astrologija kakva je bila u upotrebi od svojih nastanaka, pre više hiljada godina u drevnom Egiptu. U savremeno doba, na Zapadu početkom 20. veka revitalizovao ju je Siril Fejgan [Cyril Fagan], svojim revolucionarnim otkrićima o poreklu planetarnih egzaltacija, o istorijskoj činjenici da su svi drevni horoskopi koje danas imamo sačuvane računani po sideralnom (zvezdanom zodijaku) i pre svega o praktičnoj nadmoći ovakvog astrološkog računanja kada je u pitanju prognostika u astrologiji.

Naziv ’Zapadna’ upotrebljava se da bi se naznačio upravo sistem koji se nadovezuje  na rad astroloških pionira Sirila Fagana i Donalda A. Bredlija [Donald A. Bradley], i koji se razlikuje od  upotrebe sideralnog zodijaka koja postoji u okviru škola indijske astrologije. Premda u svetu ima svoje eminentno mesto, svoju asocijaciju astrologa i publikacije, kod nas je ovaj astrološki sistem još uvek veoma slabo poznat.
Zapadna sideralna astrologija barata sa 12 Sazvežđa zodijaka (a ne dvanest znakova Tropske astrologije, koja se ne odnose na zvezde već na godišnja doba),10 astroloških planeta i Uglovima horoskopa kao najvažnijim faktorima u tumačenju.

Pristupite astrologiji ne kao ’korpusu znanja’ koje se dogmatski sledi, već kao 

*** alatki koja pomaže da bolje razumete sebe, druge ljude 

i ljudske životne iskustvene procese

*** alatki upotrebom koje kontinuirano možete sebe unapređivati

***  znanju koje u svojoj praksi možete proveravati i koje 

tek kroz takvu proveru stiče svoju vrednost za vas!

Ovo je jedinstvena prilika na našim prostorima da se upoznate sa osnovama Zapadne sideralne astrologije,  kroz obuku  u formi individualnih časova od strane iskusnog astrologa, u atmosferi koja je orjentisana na vaše lično sticanje znanja i razvijanje veštine njegove samostalne praktične primene.

Za više detalja i zakazivanje časova, javite se na: 
tel. 0616975559  ili mail: astrouniverzum@gmail.com

*******

NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

ASTROLOŠKI URAN – VEČNI TRAGALAC ZA ISTINOM I SLOBODOM

 

ASTROLOŠKI URAN – VEČNI TRAGALAC ZA ISTINOM I SLOBODOM

Šta je sudbina, a šta sloboda, da li su to međusobno suprotstavljene ’sile’ ili je to isti fenomen univerzuma, posmatran iz različitih uglova – pitanje je koje u velikoj meri određuje čoveka i ljudsko kao takvo.

Ma kako odgovorili na ovo pitanje i ma kojoj ’strani medalje’ odlučili da se priklonimo, ili ne priklonimo – činjenica stoji da je misao o slobodi odvajkada vodila i uređivala ljudski svet, i to ne kao bilo koja druga misao, već kao jedna od najviših, ako ne i sama najviša ideja. Isto važi i za istinu. U prirodi ovih ideja je da one predstavljaju Apsolutno – ono ultimativno i ne-promenljivo u svim tokovima-promena koje opažamo u sebi i svetu; i u prirodi je ljudskog bića da neprekidno biva nadahnut ovim idejama – i to tako da, podstaknut njima – svesno menja sebe – u kontinuitetu, ka nekoj „tački“ u budućnosti, koja je uvek doživljena kao „tačka“ (statično-mesto, naizgled) ali nikad fiksna, i možda nikad u celosti dohvativa.

 

Pandora, Uranos i Zvezda

Ovo nas vodi do još jedne od istaknutih tema povezanih sa astrološkim Uranom – NADE.

Kada je Pandora u mitu otvorila kutiju, iz nje su izašla sva zla ovog sveta, ali ostalo je na dnu još nešto: nada. Da kutiju nije nikad otvorila, zla se ne bi pojavila – ali ne bi ni nada. Tako uviđamo da nam je nada potrebna samo iz aspekta nedovoljno-dobrog-sada, kao otvorenost za Budućnost, u kojoj će doći, biti nešto Drugo, bolje, više u skladu sa onim šta i kako (sada!) shvatamo da želimo.

Ovo projektovanje-u-budućnost često se shvata kao pogrešno i obmanjujuće, kao način kako sami sebe varamo i zavodimo, izbegavajući ovo SADA i težeći nečemu drugom. Međutim nada u izvornom smislu nije pasivno očekivanje; njen značaj je za ljudsko biće ključan: ona predstavlja otvorenost uma za Moguće, kao različito od onog Zbiljskog, i time koren svakog stvaranja.

Inspirisani idejama onoga što Može Biti, umetnici, naučnici, filozofi i mistici svih vremena stvarali su Novo i drugačije, oblikujući tako forme u kojima sada živimo – aktivno tkajući mrežu ovog sveta u kakvom mi danas postojimo.

U grčkoj mitologiji Uranos, bog neba, izvorni je stvaralac – on je, zajedno sa Geom, boginjom Zemlje, najstarije među htonskim božanstvima, i iz njihovog međuodnosa, ljubavi Neba i Zemlje, nastale su sve stvari. I u taoističkoj filozofiji vidimo isti ovaj princip: iz odnosa neba (shvaćenog kao Yang – pokretački princip) i Zemlje (shvaćene kao Yin – prijemčivi, pasivni princip) rađa se sve mnoštvo postojećeg.

Stvaranje uvek potiče iz Haosa – neuređene ’kaše’ Mogućnosti, koje još nisu Nešto, ali takođe ni Ništa, bivajući tako neodređeno Sve. Stvaranje, tako, nastaje kada se iz Haosa oblikuje Red – u vidu distinktivnih, pojedinačnih formi.

Jednom nastale, ove forme pak teže da se održe, da u vremenu-i-prostoru očuvaju svoje postojanje/stabilnost. Mitološkom Uranu je odsekao genitalije – njegovu moć neograničenog stvaranja – upravo njegov sin Hronos, Vreme. U vremenu nema ne-ograničenog. Svaka je forma konačna i sve pojedinačno što postoji prolazno je.

Astrološki Uran predstavlja u nama ovu neiscrpnu žudnju za stvaranjem, i stoga u izvesnom smislu stalnu borbu sa onim postojećim, sa onim kako-već-jeste. Zato on u sebi uvek ima i rušilački aspekt, u odnosu na to već-postojeće. Izlazak deteta iz materice majke narušava prethodno stanje njihovog jedinstva i prekida stanje neometenog blaženstva bebe u majčinoj utrobi; izlazak mladice biljke iz zemlje poremećuje i menja tlo u kome raste – reformulišući njegov oblik i način kako ono dalje postoji.

Simbolično, ova sila Stvaranja predstavlja stalni Tok promene. Uran nas goni da nikad ne ostajemo u onome već-utvrđenom i poznatom, već da kontinuirano težimo novim okolnostima, novim iskustvima. I, što je nadasve važno, on nas goni da to činimo stvarajući – upotrebljavajući u sebi onu moć koju pripisujemo božanskom samom.

Kroz Nadu, kao otvorenost-za-novo-bolje, i stvaralaštvo, kao aktivno menjanje onoga što već jeste, mi ispoljavamo to Božansko.

Astrološki Uran, tako, predstavlja direktan kanal u nama za nesputanu manifestaciju Univerzalne sve-stvarajuće energije u zbiljsko/materijalno/postojeće.

Stari nisu poznavali planetu Uran, ali njena osnovna ideja slikovito je izražena na tarot karti Zvezda, karti pripisanoj zodijačkoj Vodoliji, koju danas smatramo „Uranovom kućom“. U svim tarot špilovima, Zvezda je prikazana kao žena koja drži dva krčaga: jedan je podignut visoko gore, i iz njega sipa svetlucavu tečnost po sebi, dok je drugi spušten dole, i iz njega se tečnost sliva na zemlju.

Mi ljudi stvaramo tako što smo prenosnici – otvoreni kanali za Univerzalnu Stvaralačku silu Kosmosa. Kada smo otvoreni za nju, ona teče kroz nas (poput struje velike reke) nesputano i čini da našim delima (nadahnutim Idejama i Nadom) pretvaramo Moguće u Stvarno, još-ne-postojeće u postojeće; Haos pretačemo u Red.

Zvezda je oduvek za čoveka bila simbol najviše aspiracije. Udaljeni sjaj zvezda na nebu je TU, u nama i sija kroz nas samim tim što ga vidimo; nepregledno prostranstvo Univerzuma manifestuje se, prikazuje za nas kao prizor beskrajnog zvezdanog prostora.

Gledajući u nebo, naučili smo dobar deo toga što znamo o prirodi i svetu; i istovremeno, gledajući oko sebe na zemlji – očima kao savršenim instrumentom za prijem sjaja naše zvezde Sunca. Ovo saznavanje upotpunjeno je onim trećim gledanjem – gledanjem ka unutra, u sebe, posredstvom „nevidljive svetlosti uma“, koja predstvalja izvorni sjaj naše sopstvene unutrašnje Zvezde – onog beskrajnog u nama, koje nam i omogućuje da pojmimo beskraj oko sebe, da zamislimo beskonačnost uopšte.

Sloboda, Nužnost i Stvaranje

Šta je, dakle, ljudska sloboda i do koje granice ona seže? Nismo li, reći ćemo, ako ništa drugo ono u svojim stvaralačkim činovima slobodni? Može biti. Ali ta sloboda, kao i sloboda u moralnom smislu, sloboda volje da odlučimo ovo umesto onog, uvek je oivičena nužnošću – dogod smo u vreme-prostor postojanju, stavljeni smo u neka ograničenja. I to ne bilo koja. Kauzalnost na ravni vreme-prostor realiteta ne omogućuje nam beskrajno polje slobode. Sve što tu stvaramo – sve što u okviru te ravni proizvedemo – podleže ovim ograničenjima kao nužnosti.

Iz priče o Pandori, bogu neba Uranosu i Zvezdi, vidimo da sve naše stvaranje – iako aktivno učestvujemo u njemu – tako reći i nije naše. U najboljem slučaju, mi kao ljudska bića koja su smrtna i ograničena, stvaramo bivajući-kanalom, otvarajući se za protok one Sile koja je Univerzalno Stvaralačko u prirodi, kosmosu.

Ipak, samo čovek stvara. I kada pobliže osmotrimo ovo stvaralaštvo ljudskog, uviđamo da mi zapravo možemo biti-kanal, na takav način delati da se sila univerzalne Kreacije pronosi kroz nas, samo zato što  mi sami u sebi sadržimo taj isti stvaralački princip. Stara je mudrost i duboka istina da je čovek Mikrokosmos, identičan sveobuhvatnome, Makrokosmosu.

S jedne strane, dakle, mi smo tako reći igračka u rukama Kreativne Sile, a s druge, mi smo sama ta Sila. A u svakom slučaju, naša sloboda susreće se sa ograničenjem, Večnost koju pronosimo sa Konačnošću.

Slika sa tarot karte Zvezda daje nam baš tu poruku: kako da budemo slobodni ne uprkos konačnosti, kauzalnosti, sudbini, već upravo U NJOJ: žena na karti naša je ljudska priroda; u vrč odozgo uliva se Univerzalno, božansko; iz vrča ka dole teče ova stvaralačka sila na Zemlju. Da bismo bili slobodni, moramo biti svesni svojih moći, a to znači – svojih ograničenja, i ujedno kreativnosti u sebi.

Još jedna poruka skrivena je u ovoj slici Zvezde.

Jako nam je lako da zapazimo ograničenja sopstvenog ljudskog postojanja; i lako uviđamo svoju nemoć, ništavnost sitne trunčice čoveka u ogromnom prostranstvu vasione. Skloni smo da dešavanja u svom životu pripišemo igri sudbine, „višoj sili“, itd. Do tačke potpunog fatalizma. Ali pritom zaboravljamo do koje mere sami učestvujemo u svakom momentu, svakom trenu svog života. Mi zapravo, dogod smo živi, nešto biramo a nešto odbacujemo; uvek odlučujemo – i u plesu života nikad nismo puki posmatrači, već aktivni saigrači u igri.

Ako određujemo svoj položaj prema Apsolutnom, božanskom, ništavna smo prašina; ako određujemo svoj položaj prema prolaznom i zemaljskom, stvaraoci smo i bića iznad svih ostalih živih bića na Zemlji.

Slika Zvezde sa tarot karte nam poručuje: mi nismo samo jedno od ta dva, mi smo OBA – uvek oba, i mi jesmo to što jesmo (kao Čovek i ljudsko) upravo time što smo istovremeno oba.

Pronaći svoje pravo mesto, svoj položaj, jedan je od najvažnijih zadataka čoveka. A čovek znači zajednica; i to takva da je čine različiti, međusobno veoma diferencirani pojedinci (bez različitosti i individualiteta pojedinačnog, ljudsko nije ništa drugo do puka masa, materijal, slepa sila materije; bez zajednice – čovek kao pojedinac uopšte ne postoji, tj. nema ljudskog u nama poznatom smislu). I jedna od atribucija astrološkog Urana tiče se upravo ovog pronalaženja svog mesta u zajednici; ali ne tek bilo kakvo ’smeštanje’ – ne igranje svoje uloge u grupi, niti građenje svog položaja u sistemu društvene strukture, na šta se odnose principi Jupitera i Saturna, već takvo specifično ODREĐENJE  sebe koje dolazi iz razumevanja svog položaja kao individualnog ljudskog bića u okviru svega što je Ljudsko – a koje može zasijati u punini tek kroz pronicanje u to šta je Ljudsko kao takvo i njegov položaj u kosmosu.

Na ovakvo razumevanje sebe, kao funkciju višeg uma, odnosi se Uran. Ono nužno iziskuje uviđanje i prihvatanje kako svoje konačnosti i ne-slobode, tako i onog božanskog, stvaralačkog u nama. I to takvo prihvatanje koje se ne zadržava ni na jednoj strani ove prividne opreke – već je stalno u-protoku, koje je  kontinuirana otvorenost sa obe strane kanala.

Razapeti Prometej

Mit o Prometeju preteča je zapravo mita o Isusu. Titan Prometej ukrao je vatru (opasno i ubojito božansko oružje) vrhovnom bogu Zevsu i dao ju je ljudima, videvši u njima sposobnost da barataju njome. Kao posledica ovoga, našao se zakovan za stenu – da večno pati, dok mu orao svakoga dana kljuje jetru, i ona svake noći ponovo zarasta – Prometej budući Titan, te nepodložan umiranju. 

Ovde vidimo analogiju sa hrišćanskim Sinom Boga, koji je doneo Reč Istine čovečanstvu i posledično se našao razapet na krst – ali ne da umre, već kroz to večno živi.

Izvorno nameravane poruke ovih priča svakako su različite, kao i detalji kojima se odlikuju (i po sadržini i po vremenu nastanka). Ipak, osnovna ideja je ista: pojedinačno besmrtno biće donosi baklju Istine i Slobode čovečanstvu i potom samo, kao pojedinačno, biva uništeno – ali u onome što je dalo ljudima, ostaje da večno živi.

Istina

Iz ovih herojskih priča nama i danas sija Istina. To je istina o Ljudskom, ispričana kroz priču o božanskom – istina o Božanskom, zaodenutom u prolaznu, smrtnu formu.

Istina, kao jedan od ključnih pojmova astrološkog Urana, predstavljala je i predstavlja, zajedno sa idejom Slobode, zlatnu nit-vodilju u svim delima ljudskog duha.

Šta zapravo znači kada kažemo istina? Zaobilazeći široku spoznajnoteorijsku raspravu, možemo jednostavno reći: istina je čistina uma koji spoznaje pravu-prirodu-stvari, pravu prirodu svih fenomena. Istina nije stanje, ona je PROCES, dešavanje. Iako je reč „istina“ imenica, njenu prirodu najbolje opisuje glagol.

Ako posmatramo etimološki, naša srpska reč istina ima koren u reči isto, što ukazuje na IDENTITET; ali identitet je nemoguće utvrditi bez poređenja.  Ako kažemo samo A to nije ni istina ni neistina. Ali ako kažemo A=A ili A ≠ A time utvrđujemo u ovom slučaju prisustvo ili odsustvo bazičnog odnosa identiteta; u svakom slučaju, utvrđujemo neki ODNOS.

Istina, dakle, ne postoji u Apsolutu, shvaćenom kao čisto i apstraktno Jedinstvo. Ona može postojati samo tamo gde postoji mnoštvo, broj – najmanje Dva (jer to da li je Jedinica broj podložno je diskusiji). Istina nije cilj, niti je nešto ’unapred dato’; ona je Put – methodos, način kretanja ka nečemu što vidimo kao cilj.

Stoga, najšire uzev, možemo reći da astrološki Uran predstavlja čistu i suštu DINAMIKU, princip kretanja kao takav. Poput struje (usmerenog protoka elektrona) sa kojom se ovaj astrološki princip povezuje, svi fenomeni u prirodi u stalnom su kretanju i protoku. Naša individualna istina je naše sopstveno kretanje u skladu sa ovim kosmičkim Tokom.

Uran se još u astrologiji povezuje i sa principom volje, ali ne volje poput ljudskih ličnih želja i htenja, koje su opisane astrološkim Marsom, već Istinske Volje u nama, dinamike ne ega već Sopstva – slikovito izražene Zvezdom u nama, njenim sjajem i kretanjem.

Iz ove perspektive posmatrano, ljudski je rod zajednica zvezda. Kada je svaki pojedinac deluje u skladu sa svojom prirodom, kada živi Istinu koja je put njegove Zvezdanosti, kao srži njegovog bića, nema nesporazuma, ratova, nesloge u ljudskoj zajednici; sve zvezde se kreću harmonično, na svojim „putanjama“ u kosmosu. No, u aktuelnoj svakodnevici i praksi, stanje čovečanstva daleko je od ovakvog.

Skladna ljudska zajednica zvezda je ideja, mogli bismo reći ideal – ali time nipošto manje važna: to je čovekova Nada, njegov Put i Istina.

Zato nema važnijeg zadatka za čoveka, kao pojedinca-i-roda, od onoga izrečenog još u davna vremena i uklesanog na ulazu Hrama Apolonu u Delfima: SPOZNAJ SAMOGA SEBE. A to znači: spoznaj svoju istinsku prirodu.

Istina oslobađa.

Individuacija i Inicijacija

Govorili smo mnogo o apstraktnim Idejama, Apsolutu, istini i Slobodi; Nadi i udaljenim Zvezdama. Ali kako se sve to odnosi na svakodnevicu, pitaćeš čitaoče, na moje sada-i-ovde? Kako da razotkrijem i prepoznam specifičnu Zvezdu u sebi?

U našoj savremenoj kulturi i svetu, naša istinska priroda, zvezdano i stvaralačko u svakome od nas, potisnuto je u pozadinu, zanemareno i zapostavljeno, budući se kroz obrazovanje i u okviru društvenih sistema neguju neke sasvim druge vrednosti. Čovek se upućuje da radi i živi poštujući etiku, kao kolektivna pravila morala, i opšte, „spoljne“ zakone ponašanja; da se ugleda na heroje zajednice i da dela po „zakonima predaka“, zakonima države, zakonima raznih uspostavljenih društvenih struktura.

Ovi zakoni po sebi nisu loši. Šta više – oni su postavljeni na visokim principa ljudskosti i njihov je cilj red i harmonija u zajedničkom životu. Ali slepo poštujući njih, bez razumevanja srži svog bića, bez kontakta sa Zvezdom u sebi, pojedinac ne postaje individua: ne postaje svesno biće, koje živi u skladu sa sobom i univerzumom, i ostvaruje maksimum svojih potencijala. On postaje šraf-u-mašini; u najboljem slučaju – funkcionalan i dobro-držeći šraf, no ipak samo šraf; u najgorem – meso, sirova snaga i rob u mašineriji svetske strukture.

Otrgnuti se silini ovog društvenog kalupa nije lako. To zahteva ogromnu snagu i pre svega hrabrost: usuditi se pogledati u sebe, i gledati dovoljno dugo, da se prepozna sopstvena odgovornost za svoj život i dela, i sopstvena kreativnost, božanstvenost, zvezdanost, iz koje ova odgovornost proističe.

To gledanje – direktno i otvoreno gledanje – podrazumeva istrajnost i nepristrasnu otvorenost za sve što se može videti. Razotkrivanje sopstvene prirode ne događa se odjednom; premda trenutak kada um prvi put postane direktnije izložen ovoj Istini možemo doživeti kao udar groma. Istina oslobađa; i što smo bili udaljeniji od iskonskog-sebe, što smo svoj život više izgradili na principima stranim našoj specifičnoj zvezdanosti, to više ćemo biti potreseni ovim prodorom Istine.

Ovo postepeno oslobađanje, koje je Hod, Put pojedinca ka spoznaji sopstvene prave prirode, u Jungovoj psihologiji obeleženo je terminom „individuacija“.

Na taj Put možemo krenuti bilo kako – odabrati bilo koji duhovni, mistički, religiozni sistem – ali važno je da krenemo. Svest da njime želimo ići i sama volja da preduzmemo prvi korak GARANCIJA SU DA ĆEMO USPETI.

Drugu garanciju nemamo jer je ne možemo imati. To je naš individualni Put i niko osim nas samih ne može ga preći.

Nije slučajno što su stari duhovnjaci za takve prve i važne korake upotrebili reč „inicijacija“. Koren ove reči je u latinskoj reči initium, što u prevodu znači – početi, začeti, krenuti, pokrenuti, i vidimo u njoj isti onaj smisao Stvaranja i Kreativne sile o kome smo ranije govorili.

Inicijator može biti neka pojedinačna osoba, susret sa nekim učenjem, ili događaj; u osnovi – inicijator – pokretač koji nas podstiče na Put ka sopstvu, kao srži onog ’ja’ – može biti bilo šta. I najčešće u praksi, mi ne možemo unapred znati ko ili šta će to biti. Ali ono što možemo jeste: BITI OTVORENI. Biti otvoreni za Novo u svakom iskustvu, otvoreni za iskustvo kao takvo – ulaziti u događaje koje nam „život nosi“ kao u Tok velike rečne struje, spremni da nas svako iskustvo potpuno izmeni; spremni da budemo to što istinski jesmo, Sopsvo, ne držeći se grčevito za obalu onoga što mislimo-da-jesmo (naš socijalni, ekonomski identitet, društveni status, zvanje itd.).

Dete u Igri

Ova otvorenost najbliže nam je shvatljiva kada pogledamo neko dete. Detinji pristup svetu je bez pred-rasuda, bez zadrške i bez straha. Ono voli sve, prihvata svako iskustvo (antropološke studije su pokazale da dete žudi za iskustvom samim do mere da će ponoviti i bolno iskustvo samo da bi doživljavalo i moglo posmatrati doživljaj – npr. kada beba slučajno udari glavom o zid, napravi grimasu bola, pa onda to ponovi, sada namerno i uz radostan osmeh)i kroz ovu otvorenost-u-igri, doživljavajući svet oko sebe, gradi sebe kao pojedinačno ljudsko biće.

Mi koji smo već odrasli ne možemo u bukvalnom smislu ponovo postati deca; niti to treba da budemo. Ali mi svi zapravo, u suštinskom smislu, stalno jesmo deca – detinja otvorenost-za-iskustvo uvek postoji u nama. Samim tim što smo rođeni, mi smo otvoreni za iskušavanje-života, ma šta to konkretno može biti. Ali postepeno, tokom odrastanja, dozvoljavamo sebi da ovo zaboravimo.

Uranovski princip u nama je onaj tajni unutrašnji glas, koji nam, ponekad kao tiha ali postojana vatra, ponekad kao udar groma, govori:  stvaraj! teci! igraj se poput deteta!

U ranom detinjstvu mi ovaj Glas tako jasno „čujemo“ da ga i ne raspoznajemo kao nešto „posebno“ – mi živimo u njemu i po njemu. Mi jesmo To. No u procesu odrastanja, skloni smo da se fiksirano vežemo za odredbe našeg identiteta i pravca kretanja koje nam okolina određuje – a koje pratimo prečesto vođeni radije motivima sebičnih želja za užitkom, straha, ili „nagrada“, nego vođeni uputom ovog unutrašnjeg Glasa.

Ipak, taj Glas je tu i kada ga ne čujemo. Naša Zvezdanost teži da se ispolji u svakom momentu našeg života. Struja Volje sopstva govori kroz nas, čak i onda kada izbegavamo da je čujemo, i onda kada se oglušujemo na impulse kojima nas vodi.

Stepen do koga smo odstranjeni, u svojim svesnim mislima, osećanjima i delima, od nje određuje stepen teškoća koje možemo imati na putu ponovnog-upoznavanja sa uranskim u sebi. No ako preduzmemo taj mali korak, da za početak priznamo postojanje ove Sile u sebi, otškrinuli smo jedna nevidljiva vrata, i uputili time svesni poziv Glasu da želimo komunikaciju.

Kao što je bilo potrebno vreme i godine iskustva da se Glas u nama utiša i postane nam udaljen i nepoznat, tako će isto biti potrebno vreme i istrajno sada svesno ulaženje-u-iskustva da se postepeno vratimo ovom izvornom kontaktu.

Jung to vraćanje naziva Individuacijom. Ona podrazumeva čitav proces, često praćen prolaskom kroz bolne i teške faze; prodor iz tame u svetlo ne dešava se „u treptaju oka“. Ali svaki korak koji budemo učinili na tom Putu višestruko je vredan.

Ako ustrajemo, nailazićemo na teško kamenje, duboke rečne virove, predele zarasle čudnim biljem, pustinje i planine naizgled nepremostive; no svaki taj kamen i kap vode, ili trunčica prašine koju na ovom Putu susretnemo uistinu naši su dragulji: nove alatke snage, izvučene trudom na svetlo dana iz dubina našeg sopstvenog bića.

Na početku možda nećemo jasno videti kuda idemo. Često ćemo se osetiti obeznađeno i nesigurno u to treba li nastaviti dalje. Ali i u tim momentima, Glas je u nama i vodi nas. Istrajnost u kretanju razrešiće sve dileme.

Prepoznaćemo nepogrešivo da smo na pravom putu po progresivno-rastućem osećanju unutrašnje usklađenosti, mira i nadasve – slobode, koju je nemoguće pobrkati sa bilo čim drugim, i nemoguće opisati osim onome ko ju je sam već doživeo – baš kao što je slepom čoveku nemoguće rečima preneti šta doživljava onaj koji vidi kada posmatra blistavo prostranstvo zvezda na vedrom noćnom nebu.

*****

NOSCE TE IPSVM ~ spoznaj samog sebe! ~

radionica o astrološkim planetama

vikend-radionica
BOGOVI U NAMA: RAZUMEVANJE ASTROLOŠKIH PLANETA U NATALNOM HOROSKOPU

25. i 26. februar 2012. 

Beograd

 Radionica predstavlja uvodni mini-kurs u tumačenje natalnog horoskopa, sa akcentom na planetama kao dinamičkim faktorima horoskopa.

Cilj radionice je da detaljno uputi polaznike u to šta su astrološke planete, kako ih tumačiti u natalnoj karti, i kako ovo znanje upotrebiti za rafiniranje svog karaktera i unapređenje svog života.

Program se sastoji iz 5 tematskih celina:

1. Uvodno razmatranje.

2. Planete (detaljno razmatranje astroloških planeta: podele, nivoi ispoljavanja, analiza simbolike i značenja svake pojedinačne planete).

3. Aspekti (opšte o aspektima; pojedinačni aspekti; snaga aspekata; konfiguracije).

4. Ugaonost planeta (o ugaonosti planeta; praktična analiza ugaonosti u primerima).

5. Zaključno razmatranje (sinteza svega pređenog).

Cena radionice je 2000 din po polazniku. Broj mesta je ograničen. Prijave se primaju do 23. februara.

Za dodatne informacije i prijave, javite se na tel. 061 697 555 9
ili mailom na astrouniverzum@gmail.com

***********

NOSCE TE IPSVM 

~ spoznaj samog sebe! ~

ASTROLOŠKI NEPTUN – ŽUDNJA ZA RASTAPANJEM POJEDINAČNOSTI U UNIVERZALNOM JEDINSTVU

 

Budući jedna od tri nad-lične ili transcendentalne planete u astrologiji, Neptun često predstavlja poteškoću  za tumačenje u individualnoj natalnoj karti. Većina astrologa uglavnom smatra da je on jedna ne-toliko-važna planeta za pojedinca , a ako se i uzme u obzir kao značajan posmatra se kroz prizmu banalne moralnosti i sav njegov ’efekat’ svodi se na petljanje i mršenje konaca ljudskom biću u nekom njegovom nastojanju (npr. nastojanju povezanom sa nekom planetom sa kojom je Neptun u aspektu u horoskopu).

Šta je to što ’uticaje’ ove planete čini toliko negativnim, zamršenim i sa gledišta naše svakodnevice – krajnje neprijatnim i nepoželjnim?

Pokušaćemo da rasvetlimo ovaj problem u izlaganju koje sledi.

NEPTUNIJANCI U DRUŠTVU

Neptun je planeta čija simbolika je povezana sa Morem. Među astrološkim ’lutalicama’, on predstavlja arhetip svih Voda udruženih u jedno – u jednu veliku vodu, okean sveta, ka kome sve reke teku i u koji se ulivaju. Simbolično, to je onaj dublji aspekt našeg individualnog postojanja na kome to pojedinačno individualno zapravo i ne postoji – jer smo na tom nivou svi zapravo Jedno. Mali broj ljudi je u današnje vreme (a još manji broj u prošlosti) realizovao potpunu svesnost ovog nivoa (postojanja/bića); to su oni koje nazivamo Svecima, prosvetljenima, oslobođenima.

Ovi ljudi svakako nisu ’ljudi’ u tipičnom i normalnom smislu – oni su nešto izvan norme i uobičajenog poimanja, van granica onoga što nazivamo ljudskim u smislu svakodnevnih moći i ograničenja ljudskog bića.

S duge pak strane, poznata je povezanost simboličnog neptuna sa opsesivnošću, paranojom i hipohondrijom, ludilom uopšte – ukratko, psihičkim bolestima svih vrsta. Ono što je zajedničko za ove poremećene pojedince koji svoj život završavaju izolovano, u duševnim institucijama, i za mistike, svece, visoke adepte – velikane duha – jeste da i jedne i druge kao ključno karakteriše intenzivno iskustvo neke ne-vidljive stvarnosti, koje kao takvo je izrazito intimno i subjektivno i okolina ga može prosuditi samo po posledicama u ponašanju pojedinca. Razlika među njima je očigledna: dok prvi kroz svoje iskustvo ’nevidljivog’ postaju gradualno sve odstranjeniji od celine-zajednice-ostalih u okruženju, drugi su prepoznatljivi po svojoj harmoničnosti,  otvorenosti i povezanosti sa svime što jeste .

Osim pomenute dve široke kategorije, Neptun se u društvu manifestuje na još mnogo načina: on je ’sila’ koja gura onog pijanca što se tetura ulicom da opet odšeta na ’čašicu’ umesto da ode sutra na posao, ili narkomana da ponovo posegne za drogom; on je princip koji nagoni vas i mene da kad odemo kod zubara na zahvat tražimo anesteziju; on je sila koja vuče posvećenu monahinju da, odrekavši se sveta, u molitvi istrajno nalazi svoju satisfakciju, sila koja ’začarava’ umetnika dok stvara neko od svojih dela i očarava nas koji u potom delu uživamo, uvodeći nas u neki drugi svet – svet samo delimično dostupan čulima, i kome čula služe zapravo kao most, kao sredstvo, a sam je sasvim drugačiji i udaljen od njih.

Mogli bismo navesti još mnoštvo društvenih i svakodnevnih manifestacija Neptunovog principa, ali ove već pomenute će zadovoljiti u cilju razumevanja onoga što je suština i što leži u pozadini svih njih: Neptun je princip ’drugog sveta’, takvog u kome, esencijalno i za razliku od ’ovog sveta’ svakodnevice i uobičajene empirijske realnosti – nema patnje, budući granice pojedinačnosti ’tu’ olabavljene ili sasvim rastopljene.

Disolucija, rastvaranje, jedinstvo supstance – veliko More, Majka Sveta, utočište svih naših uposebljenih stvarnosti – to je ova Neptunova Stvarnost, ka kojoj prirodno svako biće teži, baš kao što svaka reka prirodno i spontano, od samog svog izviranja, teče prema moru.

IZBEGAVANJE REALNOSTI

Ako je ovo tako spontana i urođena težnja u nama, zašto onda dovodi do toliko problema, otkud sve te silne devijacije u vezi sa astrološkim Neptunom?

Devijacije i problemi koji se povezuju sa Neptunom u astrologiji obuhvataju najšire fenomene od slabosti kao takve – kao opšte tendencije osobe da podlegne nerazvijenim i ’nižim’, neharmoničnim aspektima stvarnosti i svog bića, te bude vođena njima umesto onim suprotnim – pa do raznih specifičnih formi zavisnosti, samodestruktivnih obrazaca u koje se osoba upliće, obmana (sebe i drugih), bolesti (psiholoških i fizičkih) itd.

Možemo reći da su slabost i podložnost zavisnosti glavne forme problematičnog ispoljavanja Neptuna, kao i iluzija generalno, koja najčešće postoji paralelno sa navedene dve, održavajući tako život osobe u stalnom krugu iz koga nema izlaska i u kome nema istinskog kretanja – u smislu pomaka napred, evolutivnog dinamizma.

Ono što je zajedničko svim ovim vidovima ponašanja i osobinama jeste – izbegavanje: Neptun budući princip ’nekog drugog sveta’, u devijaciji njegovog ’uticaja’ vidimo pokušaj da se  na ovaj ili onaj način nekako izbegne susret sa realnošću i da se ode u ’drugi svet’. Ali dok u zdravim manifestacijama ovaj drugi svet predstavlja prirodnu nadogradnju na ’prvi’ tj. tzv. realni svet i oni međusobno nisu u sukobu već harmoniji, jedan budući nemoguć bez drugog, u nezdravim manifestacijama Neptuna, taj drugi svet vidi se kao spas i teži mu se pristupiti kroz bekstvo iz prvog; ova uobičajena realnost pojavnog sveta svakodnevice se ne napušta budući istinski spoznata, već se od nje beži – konkretno, beži se od onih teških i bolnih njenih aspekata, kojih zapravo ima mnogo, i koji u velikoj meri sačinjavaju samu suštinu onoga što uobičajeno smatramo realnošću.

Tako, vidimo da je fenomen realnog i realnosti ono što zapravo sačinjava samu srž neptunijasnkog iskustva i principa.

Etimološki, realno znači stvarno-stvarsko, i doslovno razumljeno, mogli bismo shvatiti realno kao ono što je čulima dostupno – kao što su to npr.  stvari u svetu. Ipak, našu ljudsku realnost ne sačinjavaju samo stvari u svetu – one su samo jedan aspekt celine naše stvarnosti – i to ne njen primaran aspekt, već, slobodno možemo reći, tek posledičan – budući određenje svakog našeg iskustva dolazi iz svesti, koja po sebi još uvek nije izmerena i sagledana onako kako su to stvari i predmeti našeg čulnog iskustva.

Neptuna određujemo kao nešto drugačije od vidljive stvarnosti, i to specifično – tako drugačije da je u njemu ’stopljeno’ svo mnoštvo, da nema razlike, već je sve Jedno.

Iako ovo nije ’uobičajena stvarnost’ u kojoj većina ljudi svesno svakodnevno obitava (na koju je fokusirana naša svesna pažnja), to je neporecivo jedan vid stvarnosti. Ko može poreći da je za osobu koja halucinira ono što ona doživljava jedno verodostojno iskustvo? Možda mi ne vidimo zelenog patuljka koji je golica po tabanima i čin da se osoba kikoće bez prestanka, ali osoba ga svakako vidi i doživljava – dovoljno ’stvarno’ da mi možemo čuti njen kikot (– i čak biti podstaknuti da se i sami smejemo).

VENERA KOJA JE SAGORELA SAMU SEBE

Pitanje je dakle specifične razlike između ove čulne realnosti i realnosti koja je izvan dohvata čula.

Tako smo, od svetaca i duhovnjaka, preko ludaka,  bolesnika i zavisnika, došli do – čula. Iako je malo poznato i u astrološkoj literaturi slabo o tome pisano, Neptun u velikoj meri planeta koja se odnosi na čulnost!

Razlika između osobe koja ispoljava i živi harmonično Neptunov princip i one koja živi njegovu devijaciju jeste način na koji osoba prihvata (i dubina do koje to čini) čulnu realnost!

Jedan od aspekata čulne realnosti je zadovoljstvo i to nam je svakako lako da prihvatimo. Ali njegovo naličje je bol, i ovde se spotičemo, pokušavajući da realnost učinimo samo zadovoljstvom a da bol potpuno isključimo iz iskustva.

Principi čulnog zadovoljstva u astrologiji povezani su sa planetom Venerom i za Neptun se često kaže da zapravo predstavlja ’višu Veneru’. Venera je pre svega princip ljubavi. Ali dok u Venerinoj ljubavi postoji orjentacija ka zadovoljstvu i takvom povezivanju sa drugima koje pruža osećanje prijatnosti i udovoljava potrebama ličnosti za uživanjem, kod Neptuna je ljubav nad-lična, nesebična i univerzalna – ljubav prema onom božanskom u pojedinačnom, težnja prema večnom a ne prolaznom.

Kada posmatramo mistika u molitvi, ili umetnika u činu stvaranja, ili iskrenog ljubavnika kako se predaje voljenom u ljubavi,  ili inspirisanog propovednika za govornicom – vidimo ne mekoću i vodenastost već vatru i žestinu! U svom najuzvišenijem vidu, ljubav je totalna predaja sopstva Višem (Bogu, Apsolutu), a način kako se manifestuje ova predaja jeste snaga, vatra i žestina. Nema ničeg mlakog i mlitavog u tome! Onaj ko je svim srcem posvećen nekom Idealu kao upaljena je baklja, on gori i širi svoj plamen oko sebe, sažižući tako sve postojane forme u jedinstvo plamena.

ŽRTVA

Šta je dakle onda osnovni uzrok problema, i ono što nagoni u devijantne umesto harmonične manifestacije Neptuna u životu?

Ako bismo trebali da banalizujemo i da odgovorimo samo najjednostavnije na ovo pitanje, mogli bismo reći da je to: odustsvo spremnosti na ličnu žrtvu.

Reč žrtva imala je (i još uvek ima) brojne moralne konotacije, ali mi je ovde ne upotrebljavamo u tom smislu. Žrtvu ćemo ovde shvatiti na sledeći način: to je sposobnost razumevanja specifične veze između celine i delova, tako da postoji voljna spremnost delova da se podvrgnu dobrobiti celine.  Ova ’voljna spremnost’ iz perspektive onog pojedinačnog ograničenog dela, izgleda kao ’gubitak sebe’ ali – iz perspektive celine, zapravo je to jedini pravi dobitak sebe!

Nije svako pojedinačno svesno svoje potrebe za celovitošću i nije svako ograničeno spremno na rušenje svojih granica!

Stoga se ova ’žrtva’ uglavnom shvata i doživljava kao nešto ne-prijatno, u najmanju ruku bolno i mukotrpno, a u najgorem slučaju – nešto što treba po svaku cenu izbegavati. Epiteti dobro i loše pripisani su fenomenu i činu žrtve i opravdavani ovom ili onom ideologijom, religioznim konceptima itd.

Ali u praksi, svako od nas u izvesnom trenutku života susreće se sa pitanjem (često ne verbalno formulisanim i najčešće doživljenim kao intimno iskustvo iznutra, radije nego neki ’poziv’/pitanje od ’spolja’) – jesmo li posvećeni nečemu? Jesmo li spremni predati celinu sebe nečemu?  A to ultimativno znači : osećamo li zov ka Jednom? Jesmo li spremni žrtvovati ovo ’ja’?

To je način kako se Neptun javlja u svakome od nas pojedinačno.

Jedino od nas samih zavisi kako ćemo i koliko, ako uopšte, prepoznati ovaj zov, ovo pitanje u sebi.

Ipak, prepoznali ga ili ne, ono je stalno tu – i čini suštinsku potku naše realnosti – čini suštinsku supstancu onoga što nazivamo ljudskom stvarnošću.  

Na najbanalnijem nivou, kada ga uopšte ne prepoznajemo, nalazimo sebe gurnutim u razne vidove bolnih i teških situacija u kojima se moramo suočiti sa svojim slabostima i prihvatiti zavisnost od drugih. Dugogodišnja bolest i parazitski život na račun okoline je jedna od manifestacija duboko neosvešćene neptunovske težnje u čoveku. Mi žudimo za ljubavlju i u svakoj makar najmanjoj simpatiji i sviđanju, postoji odslik te suštinske težnje za Jednim i istinske Ljubavi u nama. No ne budući spremni da sagledamo ovu težnju u celini i da joj se svesno i voljno predamo, mi joj se dajemo malo-po-malo i dajemo se samo selektivno: prihvatamo samo ono što nam prija i svim silama izbegavamo ono što boli.

Razni obrasci vezanosti za i zavisnosti od stvari/ljudi/okolnosti mogu igrati ulogu surogata u ovoj našoj nesvesnoj tendenciji da nekako proživimo Neptuna u sebi. I ti obrasci ne odnose se samo na ’granične slučajeve’ , ludake u ustanovama, narkomane, patološke lažove itd. – ti obrasci u ogromnoj meri sačinjavaju potku svakodnevice ’običnog čoveka’, skoro svakog prosečnog pojedinca na planeti danas. Uzmimo za primer rutinsko i nesvesno svakodnevno gledanje televizije; ili posezanje za ovim-i-onim tabletama i hemijskim sredstvima kako bismo ’olakšali sebi’ stres svakodnevice; ili održavanje društvenih kontakata i ličnih odnosa koji nas istinski ne ispunjavaju ni na koji način, ali nam daju privremeni osećaj lažne sigurnosti i pripadnosti nekoj zajednici; ili naš pornografski pristup seksu: kratkotrajno zadovoljstvo u oslobađanju od napetosti, koje niti razumemo niti smo svesni njegovog dubljeg smisla ali hrlimo u njega jer na trenutak daje osećanje zadovoljstva; ili naš uobičajeni pristup hrani: kontinuirano privremeno-zadovoljenje žudnje čula ukusa za senzacijom, što eksplozivnije, što intenzivnije, da bi opet čim prođe osetili vapaj i glad – prazninu u sebi koja traži da se popuni i koja nikako ne biva zadovoljena, ma šta činili , dogod ostajemo u ovom krugu nesvesnog obrasca pukog ponovljenog odgovaranja na nagon.

Žrtva je dakle suštinski princip obrnutog pristupa stvarnosti: umesto pokušaja da izbegnemo nešto što nas boli, nešto što je neprijatno i mučno za ’ja’, ona je izbor ulaska u to i svesno iskušavanje ovog aspekta stvarnosti.

Neptun je nekakva alteracija čulne i fizičke stvarnosti, videli smo, ali takva da je sa njom neraskidivo povezana: nikako ne možemo doseći celovitost, Jedinstvo, bez prihvatanja svih aspekata stvarnosti; dogod smo u materijalnom telu, da bismo uravnoteženo i potpuno razvili Neptunov princip u sebi i iskusili ovu drugu stvarnost, ovaj ’drugi svet’ analogan raju za našu ljudsku percepciju, moramo najpre prihvatiti sva lica i naličja ovog ovde sveta, zajedno sa bolom i mukama koje on podrazumeva, i svim teškoćama koje fizičko postojanje sa sobom nosi.

SATURN KAO PUT KA URAVNOTEŽENOM NEPTUNU

Teškoće fizičkog postojanja i bol tradicionalni su astrološki atributi planete Saturn. Saturn je u ezoteričnim sistemima nazivan ’Čuvarem Praga’ i on je planeta graničnik na mnogo načina: on je poslednja od drevnih sedam golim okom vidljivih planeta, i takođe poslednja od planeta sa kojima se ličnost može identifikovati – posle Saturna slede tri nad-lične, tj. transpersonalne ili tzv.transcendentalne planete, čiji principi se ne odnose na ličnost niti pak društvo, kao zajednicu ličnosti, već na dublje aspekte stvarnosti.

Saturn je, između ostalog, u astrologiji  simbolično i sam princip materijalne stvarnosti. On predstavlja svaku formu kao takvu i posebno njenu tendenciju održivosti kroz vid krutosti; on predstavlja takođe samo Vreme, te cikličnost u najširem smislu, i time podjednako kao što predstavlja vreme – on predstavlja i kapiju za izlazak iz kruga vemena – kanal/prolaz ka nad-vremenskom, večnom.

Iz ovoga je jasno da u cilju da se uravnoteženo može ispoljiti bilo koja od tri nad-lične, transcendentalne planete, Saturn mora biti razvijen – uravnotežen i osvešćen kod pojedinca.

U praksi, i posmatrano u svetlu naše priče o Neptunu, to može označavati mnogo stvari, a mi ćemo ovde navesti samo jedan primer, kako bismo ilustrovali specifičan način važnosti ovoga.

Saturn u pojedinačnom životu simboliše puno toga, a između ostalog to je naš odnos prema autoritetima i svim društvenim strukturama generalno.

Ukoliko tokom mladosti ne razvijemo zdrav odnos prema autoritetima, koji podrazumeva prihvatanje njihove moći i uviđanje njihove važnosti kao modela po kome se ravnamo, a ujedno samostalnost naspram njih – mi zapravo nikad nećemo sami postati autoritet, u ma kom pogledu, tj. nikada nećemo doseći onu tačku zrelosti koju simbolično autoritet predstavlja. Uzmimo konkretan primer umetničkog talenta: ukoliko se on neguje kroz vid discipline, i osoba kroz obrazovanje i kontinuirani rad uči kako da, sve više rafinirano, daje oblik svojim idejama – vremenom ona postaje zreli stvaralac u pravom smislu reči. Prihvatanje forme i autoriteta/strukture ne mora biti u vidu zvaničnog akademskog školovanja; ali na ovaj ili onaj način, to prihvatanje i rad koji ono podrazumeva su nužni – inače se talenat ne može ispoljiti. Lepota zahteva čulnu formu da bi se kroz nju iskazala, a čulna forma podrazumeva izvestan vid strukture.

ZAKLJUČAK: BITI TU A NE BITI OTUDA

Hteli smo malo raspetljati mreže astrološkog Neptuna i – kakvim nas je čudnim putem ovo provelo! Počeli smo sa namerom da objasnimo probleme Neptunovog principa, a onda da bismo objasnili ovo i bolje sagledali samog Neptuna morali smo ići preko Venere i Saturna – i čak obrnuti stvari naglavačke, učiniti jedan skok – jednu žrtvu uobičajenog viđenja – i reći da je Neptun, stari Kralj mora i simbolično Velika Majka, zapravo žestina i vatreni princip! – a sve da bismo na kraju došli opet tamo odakle smo krenuli!

 Eto otvorenog vidika na veličanstvenog Neptuna u nama, te divne i sveobuhvatne težnje ka Jednom, a mi smo tako često zaglibljeni u njegovom naličju: zapetljani u sitne slabosti i zamršeni u konce svakodnevice, tanke ali lepljive i ne znamo kako se iz njih izvući.

Ali ovo putešestvije možda  ipak nije bilo uzalud. Rekli smo da je samoobmana jedan od načina kako se devijantni Neptun ispoljava; ukoliko nam je ova avantura rasvetljavanja Neptunovog principa iole pomogla da prepoznamo sebe u nekim od opisanih destruktivnih obrazaca i da čitajući primetimo neke od svojih sopstvenih zavisnosti, već smo učinili jedan korak ka oslobođenju od njih – onaj prvi i možda najvažniji: svesnost postojanja problema.

Neptunovi problemi su brojni i opsega od najbezazlenijih upetljanosti u neke destruktivne obrasce pa do ozbiljnih i teško izlečivih poremećaja duše i tela. Ali princip koji leži u pozadini je zajednički za sve njih i po sebi ne predstavlja problem, već jednu autentičnu ljudsku potrebu – toliko važnu da na specifičan način sačinjava samu suštinu ljudskog: univerzalnu Ljubav i potrebu za Jedinstvom.

Naravno, velika je razlika između duševnog bolesnika i sveca, i i jednih i drugih je procentualno na planeti veoma malo; a svi mi ostali smo negde na sredini.  Međutim, svi smo podjednako vođeni ovom univerzalnom težnjom koju Neptun simbolično predstavlja. Svi žudimo da Volimo, tako da se Ljubavi potpuno predamo i iskustveno doživimo Jedno (ma kako to intelektualno poimali i nazivali).

Ovo delimično rasvetljavanje astrološkog Neptuna i njegovih raznih aspekata može nam poslužiti kao podsticaj da zavirimo u sebe i stupimo u direktan odnos, pređemo na ’ti’ , sa ovom težnjom koja leži unutar nas.

To za početak može biti samo na trenutak, kroz ovo ili ono konkretno iskustvo u kome ćemo na kratko okrenuti svoju pažnju ka Večnom i poželeti da nadiđemo neku svoju slabost i sebičnu ličnu žudnju.  Ili pak kroz prepoznavanje nekih svoji samodestruktivnih, eskapističkih obrazaca svakodnevice i sprovođenje čvrste odluke da ih se oslobodimo.

Nije zapravo toliko važno šta ćemo konkretno uraditi, već je važno da prepoznamo i razumemo neptunovsku silu u sebi  - umesto da je projektujemo na nešto/nekoga spolja.

Ona je tu, u nama – ona je integralni deo našeg bića. I jedini put ka njenom celovitom manifestovanju jeste preko totalnog prihvatanja svega što podrazumevamo pod stvarnošću, bez izbegavanja i uz voljnost da u tome učestvujemo,  sa negovanjem kontinuirane svesnosti o Celini kao onome što nas pojedinačno određuje i vodi.

NOSCE TE IPSVM ~ spoznaj samog sebe! ~

Seminar o prognostičkoj astrologiji

seminar

OSNOVNE TEHNIKE PROGNOSTIČKE ASTROLOGIJE

predavač

Danica Janković

Novi Sad, Beograd

CILJ SEMINARA JE DA POLAZNICI STEKNU ZNANJE IZ OBLASTI ASTROLOŠKE PROGNOSTIKE I SPOSOBNOST SAMOSTALNOG ASTRO-PROGNOZIRANJA.

UVODNO O ASTRO-PROGNOSTICI

- Šta je astrološka prognostika i čemu može da služi (domet i smisao astroloških predikcija)

- Kratki pregled tehnika koje ćemo proučiti i objašnjenje zašto baš njih upotrebljavamo:

*Tranziti i posebno tranziti društvenih i transcendentalnih planeta

*Sideralni Solarni Povratak (SSR) i povezane tehnike

*Sekundarne progresije natalnog horoskopa

TRANZITI

- Uvodno o tranzitima

- Tranziti društvenih i transcendentalnih planeta kao pokazatelji individualnih ciklusa razvoja

  - Smernice za tumačenje svakog od pojedinih tranzitnih uticaja ovih planeta

- Pitanja i odgovori o tranzitima

SIDERALNI SOLARNI POVRATAK

- Uvodno o Solarnom Povratku: kakva je ovo karta i šta nam pokazuje;

razlika između tropskog i sideralnog Solarnog Povratka i razlog upotrebe sideralnog

- Tumačenje karte Sideralnog Solarnog Povratka

- Dodatne tehnike u okviru analize Sideralnog Solarnog Povratka

- Pitanja i odgovori o SSR-u

SEKUNDARNE PROGRESIJE

- Uvodno o tehnici Sekundarnih progresija

- Tumačenje astroloških faktora Sekundarnih progresija                                                            

- Pitanja i odgovori o Sekundarnim progresijama

SINTEZA

- Pregled pređenih tehnika kroz analizu karata poznatih ličnosti (odabranih važnih događaja u njihovom životu)

- Pitanja i odgovori

-----------------------------

predviđeno vreme trajanje seminara (sa pauzama) je oko 5h

radi se u malim grupama.

za sve dodatne informacije i prijavljivanje zainteresovani se mogu javiti predavaču 
na tel 061 697 555 9 ili mailom na astrouniverzum@gmail.com

***********
NOSCE TE IPSVM
~ spoznaj samog sebe! ~

About ASTROLOGICAL PLANETARY ASPECTS, and THE ANGULARITY

[ this text has been written in June 2022, and published originally

as an article for the Siderallia FB page;
I’ve decided to post it here -- with only a very slight edit -- as a replacement for one of the, now deleted, much older texts, so that the article’s contents also is available, and can be more easily referenced, here on the blog  --- D. ]

Re: ASTROLOGICAL PLANETARY ASPECTS, and THE ANGULARITY

When we think of ASPECTS in Astrology, we most usually tend to perceive them as functions of "division of the circle by a number": an opposition is division by 2, a trine division by 3, a square division by 4, and so forth.

What's being attempted to be described in this way, though is: the relationship, in terms of their peculiar position within the space-time continuum, between two (or more) celestial bodies, and in specific, those bodies which we clearly perceive to be moving faster than the others, and in a rhythmic manner, which we call the "astrological planets" (the Sun and the Moon, although not planets, also belong here).

These relationships are an *ongoingly moving phenomenon*.

At each moment when we look at the sky, and draw an astrological map of planetary positions, we are looking at an instance which is a *phase* in a *process* that is ongoing, with its phases gradually “sliding” from one into the next, and is continuous.

The easiest way to understand this is by observing the Phases of the Moon: from one to another moment of the two Lights coming together, we see a process of them coming to be at gradually shifting distance between each other along the Ecliptic; at each moment, they are in an "aspect" - there is a relationship between them which can be defined in terms of their angular separation within the 360 degrees of a circle.

The Ecliptic itself, though, is not a circle. This is a belt-like *zone*, a region-area, within the whole of the visible space-time continuum which we see and call "the sky" from the perspective of observing from Earth. At each and every moment, every body within the whole of this continuum, with those factors we see within the Zodiac-zone, is *in motion*; the mutual relationships in terms of positions between one another are continually in motion.

To use the example with the planets: each time a given pair of planets comes to be conjunct, which is: they come together, and we map this by determining at what degree, of the 360 degrees used for observation, is this meeting happening, this *exact same* event has not happened ever before nor will it be repeated ever again: all the other bodies are also constantly in motion, their positions (measurable relative to a given reference frame we use for observation; Ecliptic, for planets, as the central reference) are ongoingly changing, and a meeting of this kind that we call a planetary conjunction, although it's the meeting of the same two bodies (and even if it be at the same degree of the Zodiac) is each time it comes to be, as a celestial event, both: a moment-phase of an ongoing Process, and an entirely New and Unique occurrence - such that neither ever happened before, nor will it happen as exactly "the same" ever again.

The 360 degrees of the circle are the most useful, most practically convenient way for us to utilize to measure and represent to our minds this space-time area, this "belt-region" of the sky, that we call the Zodiac.

Each degree-area of this celestial zone has its own unique *quality*, as well as each star within the whole of the zone (as within the whole of observable Universe) has its own unique *quality*.

By long-term observations, we have noticed that the areas which are, within our reference-measurement-framework of 360 degrees, each 30 degrees wide, have a certain "group quality" to them.

When an astrological planet (say, the Moon or the Sun) comes to pass 'through' the zone which we've named as such-and-such Zodiac constellation, through long observation we've come to be noticing certain recognizable patterns in relation to the *nature*, or *quality* of this particular zone. This, over time, enabled us to, via observation and making notes, formulate a collection of *verbal imagery*, distinguishing a certain cluster of words and mental-concepts which serve as descriptor for each such particular zone.

The stars themselves also move, as does our Solar system, within which we are and observe, as we travel together with our Sun through the space-time-continuum; but from our human perspective on Earth, the motion of the stars is so slow, that we've come to call them "fixed stars", and in the practical way of approaching the science of Astrology we pay the most attention to the bodies which we see are moving rather quickly, the "planets" ( - as I said, when we speak of Astrological planets, the Sun & the Moon are here included).

When we observe this motion of planets in reference to each other, measured along the Ecliptic in the way that it's most practical for us to represent it, as a belt-zone of 360 degrees, we see that there is a *rhythm*:

in terms of our earth-point-of-view measured days and nights, the planetary mutual meetings, and the different phases within their process of moving between one and the next such "meeting", happen in a way that is harmonious, akin to a musical "beat": the Soli-Lunar period is about 28 days long, the planet Jupiter takes about 12 years to complete one full period of motion, measured from an its one given position-on-the-Ecliptic until the next time it visits again this "location"; Saturn takes about 29.5 years for the same movement, and so forth.

Each planetary body has its own rhythm, and this we can measure in reference of two planets coming together to meet each-other, which itself is happening within the reference to the starry-backdrop area of the Zodiac.

So, when we say that two planets are "in aspect", we by this infer that there is a *peculiar relationship* between them - within their ongoing motion that is a sequence-of-phases, which *gradually* are moving-from-one-into-the-next, transpiring during one single period (a "beat-unit" of a given planetary pair), and for which we can use 360 degrees to define each as a "new step" in this *ongoing process*, from every instance of their meeting till the next.

We've come to learn, by observation, that some of the phases are practically "more important", i.e. have properties that we can more directly discern as "having such-and-such quality to them"; and we've been calling these specific phases by names of *astrological aspects*: a conjunction, a sextile, a square, a trine, an opposition (etc.).

The *quality*, the nature of these Aspects, is not rooted in or intrinsically defined by what the measurement tool of division-of-circle-by-a-number exists to represent to us; each phase has its peculiar quality, and the measurement-tool of division of circle (the use of the 360 degrees of the circle itself, as such) is merely that - a tool, a way to *represent* that which itself is a unique quality of peculiar ongoing, dynamic relationship between two bodies, during their moving through the time-space continuum, as we observe them at one or another given instance within & during what is a *continual process*.

********************

What we call in Astrology "the ANGULARITY" denotes the specific position of planets within the framework-perspective of the Cube of Space:

From a given fixed reference-position on the surface of Earth, we can say that there are 6 differentiated "zones" or directions of the whole of space around us: in front of the observer, behind the observer, on the left and on the right of observer, the below, and the above.

The easiest way to imagine this is to visualize three circle-lines which are intersecting mutually, in the three-dimensional space around one (with the observer as its center), with each of these circle-lines cross-meeting the other at exactly 90 degrees angle.

This is a practical way to measure the sphere of the three-dimensional space which we perceive around us, with ourselves at the center of such sphere-grid, as we stand at some given location on Earth.

The position of planets aligned-with the six points where these three circle-lines thus mutually intersect, specifically with one of them being the Prime Vertical and the other two crossing it at 90* each, is called "Angularity". In practice, we have come to learn that the instances of a planet being at such a position in the space is useful to observe; these "Angle zones" have shown themselves to function in a way which focalizes, or emphasizes, a given planetary ergie (principle, the intrinsic quality, related to & represented by an astrological planet); they are also known as "zones of expressibility".

This measurement of planetary positions serves to show their location within the framework of the three-circled-grid of the Cube of Space.

Where they are at the given moment in relationship to the starry-sky (Zodiac), and in what phase each pair of planets is, within the ongoing moving-relationship of each pair's unique "period", is, for this peculiar kind of observation, in practical terms fully irrelevant.

This phenomenon of planetary proximity to or distance from Angles has also been referred to as planetary "mundane position" in a given chart.

As of recently, there's been increasingly more talk about and attention given to what is called "mundane aspects":

when, measured along the framework-reference of the described three-circles-intersecting, there's an angular distance between two (or more planets) which, in number of degrees of arc, corresponds to one of the three peculiar angular distances we've observed in a phase-of-period between two planets as significant - the conjunction, square and opposition - this has come to be called "a mundane aspect".

Understanding the underlying natural processes, and the different observation-perspective-frameworks (with the related mechanisms-of-measurement applied) makes it simple and easy to See what otherwise is getting to seem more & more complex, "esoteric" and rather obscure, within the terms & methods used by the contemporary Astrologers.

There really isn't such a thing as a "mundane aspect"; when two (or more) planets occupy the angular zones, or we can see them as 90 or 180 degrees away from each other within the "mundane framework" reference-perspective, the current actual angular phase of the ongoing-process of their mutual relationship may or may not be accurately denoted by that same symbol/term/degree-number used which is being applied to them within the Mundane-framework measurements of their positions.

The word "aspect" here is perceived not as a term denoting a phase-moment of the continual, ongoing and rhythmical-in-nature *process* of mutual dynamic of Relationship between two astrological planets, but as something existing "solely on Earth" ("popping up" and "disappearing" from existence exclusively *relative to a person's particular location on Earth's surface at a given moment*), independent from and unrelated to the actuality of the continuity of planetary-relationship dynamics as it is within the observable celestial-framework in the sky.

(... It is interesting to see how in this recent development in practice of the usage of words, and directions of movement of what-&-how of astrological methods and observations, we see a new fractal-mirroring, a thread-tendency, of that same process and direction of motion which many centuries ago has diverted the Vital Stream-movement of the ancient Celestial Science, the Astro-Logy, bringing it to become "divorced from the stars", by turning it into something bound to the four discernable moments of Earth's own periodic rotation around the Sun, in specific, the four climate-seasons of the Northern hemisphere, and consequently, bringing the pure vitality of this authentic scientific Stream to get sinking deeper and deeper into the mud of obscurity and dysfunctionality ... until the mid-Twentieth century, when one --- born-with Sun-Moon, Uranus-Sedna, Uranus-Eris & Mercury-Eris as the-closest four of the tightest-orbed five planetary inter-aspects in his chart! --- observant- human's open heart and mind received the information that *it IS about the Stars!*, the roots of the Science have been revealed anew, and the Stream itself started moving in a re-vitalized manner ...)

We can understand and use the Angularity phenomenon, without any need to, in this process, get into "divorcing astrology from the stars".

It is when some given set of regularly-used tool-charts starts to show as obviously not-accurate-enough, not providing precise and reliable information as it's expected to, and with consistency, that there arises a tendency of coming up with more and more "add-ons", an increasing complexity of additional techniques-within-techniques, together with greater and greater reliance on broad generalizations, and tendency toward basing the whole methodology on "statistical information" rather than Observation - all in order to somehow get to explain-away, and "prove" the non-accurate-enough, lacking precision and non-reliable upon techniques as "absolutely accurate" and "indisputably working", in the face of life itself and experience bringing over time more and more evidence to the contrary.

For a fully-functional practical approach to the occurrence of *simultaneous Angularity of multiple planets* in a chart (including the specific angular distance within this framework, which now are being lumped under the term "mundane aspects"), we simply need to:

be aware of what is implied by the term "proximity to Angles", along with having the most basic knowledge of the planetary principles themselves, thus included.

A planet on or very-close to an Angle in practical sense denotes: the ergie/astrological-principle represented by this planet is being *focalized*:

the principles, processes, individual needs, and various things and occurrences represented by this planet play a prominent role, are being In-the-focus, or Highlighted, throughout the events and, generally, phenomena of experience to which the given chart pertains.

When a grouping of two or more planets is being thus positioned, it becomes easy to grasp the core picture and accurately verbally formulate the essential message thus conveyed (and give clear and concise predictions, if it's a predictive-technique chart), by merely:

---> sorting out the focalized factors via what's-closest-to-Angle among them, and what's-further-away, along with

---> paying proper attention to what peculiar, *exact grouping of factors* is it that we're looking at here.

(Whether it is a Nativity kind of chart, or a Period chart, will affect the number of layers thus accounted for - the Return charts requiring to consider both the planets in this chart itself, and the positions of the Natal-chart planets within this framework of Angles of the Period chart;

but this is a matter of number of layers, and of knowing "what is from where"; it does not affect the simple, basic how-to of interpretation-approach to the Angularity; all the potential confusion, arising from the occurrence of a large number of factors coming to be thus clustered, is easily avoided by simply being aware which of these focalized planets are "transiting", i.e. from the Return chart itself, and which are the factors from within the Natal chart.)

 

*************************************************

NOSCE TE IPSVM

                                                                   ~ Know Thyself! ~